POVIJEST ŠKOLSTVA NA PODRUČJU NEORIĆA I SUTINE

Sve do 1934. godine ova dva sela Neorić i Sutina nisu imali školsku zgradu niti se nastava odnosno organizirani pedagoški rad  odvijao za njihovu djecu, samo nekoliko djece odlazilo je u školu u Gornji Muć. Dugo se je među mještanima, a naročito među naprednijim ljudima širila i prihvaćala ideja o izgradnji školske zgrade. U svibnju 1923. godine prvi put se o tome govorilo  zvanično i konkretno. Na Zboru seljaka što ga je sazvao predstavnik sela, glavar, Veić Ante pok. Marka, donesena je odluka  o izgradnji škole. Odlučeno je da će u izgradnji školske zgrade sudjelovati svi muškarci od 16 do 60 godina starosti. Na žalost sve je ostalo samo na dogovoru. U godinama što su slijedile naročitu ulogu u političkim zbivanjima i opredjeljenjima imala je HSS i Stjepan Radić. Zahvaljujući izbornim kampanjama općina Muć je dobila 40.000 dinara. Općinski tajnik Pero Bergamo upozorio je Veić Iliju pok. Marka da bi stanovništvo Neorića i Sutine, ukoliko se natko zauzme,  moglo dobiti izvjesnu sumu za izgradnju škole. To se zbilo 1928. godine kada Veić Ilija stupa u kontakt sa Marasović Ivanom pok. Joze i zajedno započinju prvu ozbiljnu akciju. Sazvan je Zbor seljaka na kojem je izabran Školski odbor u koji su ušli predstavnici svih zaselaka Neorića i Sutine, uglavnom mladi i napredni ljudi.

Odbor je započeo sa radom. Nakon mnogobrojnih molbi i traženja dobijeno je obećanje da će im biti dodijeljeno 10.000 dinara za izgradnju škole što je u ono vrijeme  bila ogromna suma novca.

Trebalo je pribaviti projekt i odrediti mjesto gdje će se izgraditi školska zgrada, a da se pri tome uvaže mišljenja i želje mještana. Stanovnici Sutine nisu pristajali da školska zgrada bude u Neoriću, odnosno nikako dalje-niže od mjesne crkve, a stanovnici Neorića nisu dozvoljavali da škola bude u Sutini odnosno nikako dalje od mosta  na Milini.

Općinska komisija koju je predvodio općinski načelnik Puhiero izabrala je teren i to upravo ovaj na kojem se nalazi današnja školska zgrada. To zemljište pripadalo je Crkvi i to je bio početak sukoba sa tadašnjim župnikom Stanićem koji se usprotivio svemu što je Školski odbor poduzimao. Uspio je uvjeriti seljake da je potrebno izabrati novi Školski odbor u koji su izabrani ljudi koji su se povinjavali njegovim željama. Tako je prošlo šest mjeseci a da po pitanju izgradnje škole nije učinjeno ništa.

Mještani su bili nezadovoljni pa je ponovo sazvan Zbor seljaka na kojem je izabran novi Školski odbor u koji su ušli: Veić Ilija pok. Marka, Marasović Ivan pok. Joze, Serdarević Petar pok. Nikole, Mijić Nikola pok Jure, Asanović Nikola pok. Petra, Vuknić Ante pok. Petra, Kraljić Dujo, Jurić Luka, Sarić Ivan, Sočo Petar pok. Mate i Režić Ivan-Kapo.

Tako je nakon svih peripetija dobivena dozvola i moglo se je početi sa gradnjom. Početak radova odvija se početkom 1928. godine, a svim organizacijskim poslovima rukovodi Školski odbor u kojem su najaktivniji bili Asanović Nikola, knjigu poslovanja vodio je Marasović Ivan, a na izgradnji se naročito isticao Režić Ivan-Kapo, majstor zidar koji je vodio radove na gradilišti i to bez ikakve naknade. bez obzira na česte promjene u Vladi

Mještani su radili koliko su mogli i što su znali. Izgradnja je tekla sporo, jer nakon što bi novac bio potrošen trebalo je čekati sljedeću godinu da bi novac bio odobren. Ovdje moramo spomenuti da je vlast bez obzira na česte promjene u Vladi i političke situacije imala razumjevanja za izgradnju.

Tako je nakon punih šest godina od početka izgradnje zgrada bila dovršena i započela s radom u jesen 1934. godine i to nešto kasnije nego je uobičajeno. Prva učiteljica je bila DARINKA ROGOŠIĆ, kasnije udana VEIĆ koja je službeno otvorila četverogodišnju pučku školu 15. studenoga 1934. godine. Nastavu su pohađali učenici od 7 godina života i stariji koji do tada nisu bili obuhvaćeni školskim radom.

Škola je radila i tijekom 1941., 1942. i 1943. godine kada je upravitelj škole bio IVAN ŠPRLJE, a učiteljice su bile upraviteljeva supruga KRISTINA ŠPRLJE i DARINKA VEIĆ. Zbog ratnih zbivanja nastava je često bila prekidana, a potpuno je prestala u lipnju 1943. godine. U razdoblju 1940.-1942. godine DARINKA VEIĆ je pisala svoj rukopis Etnografska spomenica o narodnom životu i običajima stanovnika Neorića i Sutine u prvoj polovici 20. stoljeća po naputku ANTUNA RADIĆA iz njegove Osnove za sabiranje i proučavanje građe o narodnom životu, JAZU Zagreb 1897., svezak II. Rukopis s istim naslovom za knjigu priredio je i objavio njezin sin Zvonimir Veić u Splitu 15. lipnja 2000. ( Izdavač Hrvatsko kulturno društvo Napredak Split ). Nakon svršetka II. svjetskog rata redovni rad u školi nastavljen je 1945. godine dolaskom novih učitelja.

U poslijeratnom razdoblju škola radi kontinuirano uz stalno povećavanje broja učenika i nastavnog osoblja. Od 1945. škola nosi naziv Osnovna škola SUTINA-NEORIĆ i kao četverogodišnja škola radi do kraja školske godine 1953./1954. Od školske godine 1954./1955. škola radi kao šesterorazredna kojom rukovodi učiteljica NEDA KUNAC. Od školske godine 1955./1956. škola radi kao osmorazredna škola u čijem je sastavu i područna škola ZELOVO, a radom škole rukovodi učiteljica VUJEVIĆ VJEKOSLAVA. U to vrijeme nastavom je obuhvaćeno oko 250 učenika. Od 1. svibnja 1961. godine škola postaje samostalna osnovna osmogodišnja škola, a radom škole rukovodi direktor MUŽIĆ BERISLAV.

Iz godine u godinu povećava se broj učenika tako da su se pojavili problemi s nedostatkom školskog prostora, tako da se je nastava odvijala na nekoliko lokacija od zadružnog doma do privatnih kuća. Zbog toga je pokrenuta incijativa za nadogradnjom škole. Radovi na dogradnji i preuređenju školske zgrade započeli su u veljači 1969. godine. Radovi su trajali dvije godine. Dograđeno je jedno novo školsko krilo koje sa starom zgradom čini cjelinu. Čim su radovi prestali započela je nastava u novim prostorima, a škola je službeno otvorena 22. prosinca 1971. godine. Od te godine škola nosi naziv  Osnovna škola 1. rujan koji je nosila sve do 1991. godine kada ponovo mijenja ime u Osnovna škola Neorić-Sutina pod kojim imenom radi i sada. 

DOPIS

U prilogu se nalazi preslik i prijepis službenog pisma.