Dragi roditelji,

U našoj okolini dogodili su se teški događaji, uz epidemiju koronavirusa koja traje već 10 mjeseci, ponovno smo doživjeli potres, odnosno seriju potresa koji još uvijek traju pri čemu svaki novi potres može biti nova retraumatizacija djetetu.

Svim ovim događajima djeci je poljuljan osjećaj sigurnosti i povjerenja u svijet, čak i ako niste u području koje je najviše materijalno stradalo. Djeca naravno pitaju hoće li se potres ponoviti. Mi bismo najradije odgovorili da neće, ali pokušajte se od toga suzdržati jer će dijete izgubiti povjerenje u Vas ako mu ne dajete iskrene odgovore. U ovom slučaju, bolje je reći da ne znamo, da je to moguće, ali da ćemo sad zajednički napraviti plan što učiniti ako se to dogodi. Bitno je da pri tome ostanete smireni, da oni osjete da ste tu za njih i da se mogu osloniti na Vas. Dogovorite s djecom ponašanja i pravila što učiniti u slučaju ponovnog potresa, pokažite im sigurna mjesta na koja trebaju otići, dogovorite korake što za vrijeme i nakon potresa, navedite ljude koji se brinu za njih i kome se mogu obratiti u svakom trenutku, u slučaju da vi niste tu. Najbitnije je da osjete da se mogu zaštititi koliko je to moguće i da ste Vi tu za njih, da ih slušate i odgovarate na njihove potrebe. Navedite i osobe koje se za njih brinu u školi (učitelji, razrednici, pedagog, psiholog) i recite im da će i u školi izvježbati što učiniti u slučaju da se dogodi potres.

Zaštitite djecu od previše informacija koje su trenutno jako uznemirujuće, nastojte ne slušati i komentirati vijesti pred njima već im prenesite informacije na način koji je primjeren za djecu. Informacije tražite samo na provjerenim izvorima i pokušajte ograničiti informiranje na dva puta dnevno. Izbjegavajte imati stalno uključen TV ili radio u pozadini. Svakako provjerite koje informacije su djeca sama saznala putem interneta i društvenih mreža i umirite ih ako su do njih doprle lažne vijesti.

Normalno je da djeca i odrasli osjećaju neke jake osjećaje i da se osjećaju drugačije nego inače, međutim, kod neke djece mogu se javiti značajnije promjene u funkcioniranju i emocionalnom reagiranju. Moguće je da se djeca počnu regresivnije ponašati (boje se spavati sami, ne žele se odvojiti od Vas i sl.) premda su to već bili uspješno prevladali. To je u ovakvoj situaciji normalno i proći će, budite tu za njih. Moguće su i glavobolje, mučnine, umor, slabost u mišićima, pojava novih strahova, intenzivnih emocija tuge i ljutnje na najmanju sitnicu. To sve je normalna reakcija na izvanrednu situaciju i trebalo bi proći kroz neko vrijeme. Ako dijete i nakon 4-6 tjedana pokazuje intenzivne reakcije koje ometaju njegovo svakodnevno funkcioniranje bilo bi dobro da potražite stručnu pomoć. Roditelji, sada im Vi možete najviše pomoći i jako je važno da razgovarate s djecom o tome što se dogodilo i kako se osjećaju zbog toga.

Nemojte se pred djecom praviti da niste zabrinuti ili negirati problem, djeca mogu vrlo dobro prepoznati roditeljski strah i paniku, čak i kad ju pokušavate prikriti. Ako djeca prepoznaju da nešto nije u redu, a nemaju s kim razgovarati o tome, to može dovesti do još većeg straha i njihovih fantazija o tome što bi se moglo dogoditi. Zbog toga je važno na način primjeren djetetovoj dobi izraziti da ste zabrinuti, ali da radite sve što možete da zaštitite sebe, njih i sve bližnje. Normalno je u ovakvoj situaciji da osjećamo strah, ali možemo nastojati ostati smireni i ne dozvoliti da nas strah preplavi i obuzme panika.

Nama odraslima je teško vidjeti da je djetetu teško, ali bitno je da im dozvolimo izražavanje emocija jer ako im branimo izražavanje emocija, oni će ih samo potisnuti dublje u sebe. Zbog toga je potrebno dopustiti djetetu da kaže i pokaže kako se stvarno osjeća, a mi možemo najviše učiniti za njega ako ostanemo smirani, strpljivo ga poslušamo, jednostavnim rječnikom i mirnim tonom objasnimo što se događa, prihvatimo da mu je teško i zajedno osmislimo aktivnosti, igru u kojima ćemo se bolje osjećati. Dijete će se umiriti i samim time što ste tu za njega. Probajte naći vrijeme u danu kad se družite ili igrate zajedno, to mogu biti neke jednostavne aktivnosti, bitno je da ih radite zajedno. Pri tome isključite medijske sadržaje, mobitele, TV. Odredite vrijeme za šetnju, fizičku aktivnost, napravite dnevnu rutinu u kojoj djeca mogu pridonijeti obavljanjem nekih jednostavnih zadataka. Fizičkom aktivnošću najbolje se otpušta napetost koja je prisutna u tijelu zbog stresa.

Nemojte imati prevelika očekivanja od sebe, i roditelji su samo ljudi. U ovakvim situacijama nema magičnog štapića koji će učiniti da se oporavimo preko noći, ali sve će ovo proći i s vremenom i međusobnom podrškom svi ćemo mi ponovno biti bolje.

U prilogu Vam šaljemo:

1.       Letak za učenike Društva za psihološku pomoć – kako se nositi s teškim događajem

2.       Upute Poliklinike za zaštitu djece Grada Zagreba kako se ponašati za vrijeme i nakon potresa i letak što učiniti prije, tijekom i nakon potresa

Srdačan pozdrav,

psihologinja dr. sc. Kristina Vujnović Malivuk