Poštovani roditelji, upućujemo Vas na HAKOM publikacije vezane uz zaštitu djece na Internetu dostupne na poveznici https://www.hakom.hr/default.aspx?id=1504, a video sadržaj "Kako zaštiti djecu na internetu" je dostupan na poveznici https://www.youtube.com/watch?v=zXxXfCbW0ss .
Djeca sve više vremena provode služeći se novim tehnologijama, pametnim telefonima, tabletima. Znaju li pravila ponašanja u virtualnom svijetu?
U prilozima možete pogledati brošure koje će Vam reći nešto više o sigurnosti djece na internetu.
Radna bilježnica „Igraj se i uči: online“
Radna bilježnica „Igraj se i uči: online” može poslužiti kao pomoć pri uvođenju modernih alata i online svijeta u život djece u dobi od 4 do 8 godina.
Radna bilježnica djeci donosi 30 stranica zabave i igara, ali ih i potiče da poboljšaju osnovno znanje jezika, matematičkih, društvenih i kulturnih vještina te razumijevanje utjecaja modernih tehnologija na svakodnevni život. Uz radnu bilježnicu pripremljen je i list sa sličicama za naljepnice te pripadni priručnik za roditelje.
Radna bilježnica dostupna je na adresi http://bit.ly/povratak2012.
Vijest je preuzeta s portala Suradnici u učenju.
Izvor: http://www.skole.hr/roditelji/zanimljivosti?news_id=7657
Bi li Maria Montessori prihvatila današnju tehnologiju kao sastavni dio svog programa?
U zadnjih 15 godina mnoge državne i privatne škole diljem svijeta preplavila su računala i uvedena je nastava informatike. Kad su montessori škole u pitanju, neke su prihvatile objeručki modernu tehnologiju, dok je neke uporno odbijaju uz objašnjenje da takva tehnologija nema što raditi u Montessori okruženju. Pitanje koje si postavljamo je - bi li Maria Montessori prihvatila i ugradila modernu tehnologiju u svoju metodologiju poučavanja.
Činjenica je da je Maria Montessori bila znanstvenica, štoviše bila je doktorica znanosti, a isto tako je činjenica da su računala i moderna tehnologija fascinantni alat koji pomaže djeci usvojiti mnoge korisne i napredne vještine. Teško je povjerovati da bi Maria Montessori okrenula leđa tehnologiji i kategorički je odbijala u svome radu.
Tipična briga Montessorija: Pasivno sjedenje pred ekranom
Sve su glasnije primjedbe među stručnjacima, ali i odraslima općenito, da djeca postaju lijeni i pasivni promatrači koji su u stanju cijele dane preležati na kauču, dok im se mozak pretvara u kašicu. Sav štetni utjecaj koji dolazi od tehnologije proizlazi iz situacija u kojima je ona prezentirana jednostrano, odnosno kada sadržaji nisu interaktivni, kada ne potiču na promišljanje i rješavanje problema, već daju gotove zaključke i rješenja. Djeca tada samo sjede pred ekranom i apsorbirana su u digitalni svijet, bez ikakvih pozitivnih efekata. Maria Montessori zasigurno ne bi odobrila da djeca pasivno gledaju DVD-ove ili video sadržaje na računalu, osim ako ih ne mogu istog trenutka primjeniti u obliku autentičnog iskustva učenja. Maria bi možda dala svoj blagoslov nečem kreativnom i sadržajima, nečem što se referira na stvarni svijet, kao što je, primjerice, video u kojem djeca uče saditi cvijeće, pa potom odlaze u dvorište i doista sade i njeguju biljke.
Kako se današnja tehnologija može uklopiti u Montessori model odgoja i obrazovanja?
I tehnologija se može koristiti na način da aktivno uključi djecu u učenje stvarnih životnih iskustva, a što je cilj Montessori okruženja. Jedan od prijedloga je da se upotreba računala u Montessori nastavi ne svodi na odvojene satove učenja, primjerice, pisanja tablice, već bi se tehnologija mogla upotrijebiti kao pomoćno sredstvo. Ista tablica mogla bi se pisati kako bi se, primjerice, pratio rast neke posađene biljke po tjednima. Umjesto učenja pisanja na tipkovnici, djeca bi mogla usporedno kako uče čitati slova na glas i nabrajati predmete iz svoje okoline koji počinju na neko slovo. Tehnologija je ta koja bi se trebala prilagoditi svakodnevnim Montessori metodama i procesima, a djecu treba učiti da je koriste kao učinkovit alat koji pomaže čovjeku u svladavanju i učenju stvarnih životnih iskustava.
Djecu treba obrazovati da razmišljaju svojom glavom i nauče rješavati probleme
Živimo u eri u kojoj je većina škola izgubila sredstva, vrijeme i mogućnosti da budu kreativne i djecu uče kreativnosti. Škole su preokupirane prenošenjem standarda djeci koje je odredila vlada i testiranjem djece, pa Montessori iskače kao pozitivna, kreativna oaza. U Montessori vrtićima i školama djeca na sjede u redovima i nisu pasivni slušači kojima se sadržaj, baš kao i kod gledanja u ekran, prezentira kao gotova činjenica koju treba usvojiti bez kritičkog promišljanja.
Djeca danas trebaju prvenstveno naučiti kako će riješiti neki problem i učiniti neku životnu situaciju boljom za sebe. Treba ih učiti kako kritički promišljati i objektivno postaviti činjenice da bi se došlo do najboljeg rješenja.
Tehnologija u tim procesima nije neprijatelj. štoviše, ona može biti od velike pomoći i edukatorima i djeci i svima koji se nalaze u obrazovnom procesu. Poticanje prirođene znatiželje kod djece i poticanje djece da postavljaju pitanja stvara buduće znanstvenike, vođe, inovatore...
Maria Montessori i sama je tijekom života prošla kroz mnoge promjene tadašnjeg društva i sama je bila inovatorica, pa možemo pretpostaviti da je imala na umu da će se vremena promijeniti, a da djecu treba pripremiti za tu drugačiju budućnost. Jedan od načina je da ih se nauči koristiti tehnologiju kao alat za znanstvena istraživanja i komunikaciju, pri čemu bi je djeca trebala koristiti na smislen način kako bi izrazila u stvarnom životu ono što su naučila.
Maria Montessori željela je da djeca uče globalne i stvarne koncepte uz pomoć metoda koje omogućavaju djeci da napreduju vlastitim tempom u učenju i razvoju. Zasigurno bi bila oduševljena tehnologijom koja nudi sadržaje koji se prilagođavaju dječjoj volji i zamislima, ali i njihovim sposobnostima (kao što su neke edukativne igre), pri čemu svako dijete može svojim tempom postići svoj cilj.
Kada pokušamo zamisliti kako će obrazovanje izgledati za sto godina, odnosno 2112. godine, jasno nam je da će tehnologija prožeti svaku poru društva, pa tako i obrazovanje. Od nje treba uzeti ono najbolje, a Montessori itekako zna kako kreativno iskoristiti sve potencijale iz našeg okruženja.
Internetski život djece - kako ga pratiti?
Autor: Gordana Benat
Danas Internet koristi oko 1.2 milijarde ili oko 18 % svjetske populacije (svjesno), a nesvjesno čak oko 30 posto (kroz razne uređaje, telefone, televiziju). Od toga je polovica u uzrastu od 5-18 godina.
Sadržaji koje djeca koriste su uglavnom „zabavnog” karaktera – slike, filmovi, chat... i drugi sadržaji za zabavu. Najpopularnije među njima su stranice za upoznavanje preko Interneta, MySpace i Facebook. Zastrašujuć je podatak da je 57% djece na Internetu vidjelo neku vrstu pornografije.
Nakon navedenih statistika, činjenica da mnogi roditelji smatraju djecu sigurnijom kod kuće pred računalom nego na ulici, postaje vrlo zabrinjavajuća. Ali došao je trenutak da tu tezu stavimo pod veliki upitnik.
Nasilja je na Internetu sve više, a u okruženju virtualne komunikacije na prvi se pogled čini kako zakon, tehnologija, škole i roditelji mogu učiniti vrlo malo za njegovo zaustavljanje.
Naravno, računalo i Internet nisu mračna strana svijeta, ali nekontrolirana i besciljna upotreba Interneta je velika opasnost za djecu i za odrasle. Kada su djeca u pitanju, opasnost je, naravno, i puno veća.
Komunikacija putem Interneta
Najčešći način pristupa zlonamjernih osoba prema djeci putem Interneta su razni oblici lažnog predstavljanja, (uglavnom je to dobar virtualni prijatelj vršnjak, pun razumijevanja). Nakon što zadobije djetetovo povjerenje slijedeća faza je slanje fotografija, upućivanje na web portale ili zakazivanje druženja i razmjena osobnih kontakata. U ovoj posljednjoj fazi se dijete prisiljava putem ucjene ili običnim sistemom sile na željenu aktivnost. Ovo se ne mora odnositi samo na blud, već i na druge vrste iskorištavanja – krađe, prijevare i slično...
Mobilne igračke (telefoni) su visokorizična kategorija uređaja koji neometano prenose ilegalne
sadržaje, a pružaju i velike mogućnosti samog kreiranja takvog sadržaja. Sve češće smo svjedoci filmova snimljenih mobilnim telefonom čiji su ciljevi ismijavanje, ucjena... S obzirom da u prosjeku svako drugo dijete ima svoj mobilni telefon, a samo je mali broj u kontroliranim uvjetima, opasnost od mobilnog pristupa djeci i zlostavljanja je sve veća. Zabrinjava i podatak da je u 2006. godini na Internetu s područja Hrvatske uklonjeno na desetine datoteka video-materijala u režiji djece od 12 do 16 godina. Djeca u školama sama postaju zlostavljači i ucjenjivači (vršnjačko nasilje preko Interneta i mobilnih uređaja), dok odgovorne osobe nisu sigurne što učiniti da bi se to spriječilo.
U ovoj se priči ne može zaobići i najpopularnije, ali istovremeno i najopasnije područje Interneta – chat room odnosno soba za čavrljanje. Ovakav servis omogućava djeci da virtualno putuju u bilo koji dio svijeta, da razgovaraju s bilo kim, razmjenjuju poruke s ljudima o kojima ništa ne znaju i koji su za njih potpuni stranci. Dijete ne zna tko je s druge strane, a to često mogu i znaju biti odrasli. U svojoj naivnosti i želji da se upozna s vršnjacima iz drugih krajeva i zemalja, dijete sasvim iskreno i naivno pruža informacije o sebi, svojim godinama, uzrastu, spolu, mjestu boravka, školi... Putem chat-rooma pedofili saznaju sve o djetetu, kuda se kreće, što voli, kakav mu je raspored, u kakvim je odnosima s roditeljima, s braćom i sestrama i sl.
Pedofili se čak ne moraju niti uključiti aktivno u razgovor, već samo skriveno pratiti razgovor među djecom i tako prikupiti informacije. Pedofil najprije djetetu priča zgodne šale i viceve, potom ga ispituje o seksualnom iskustvu, pa mu opisuje seksualne tehnike i poze i traži od njega da obavlja seksualne radnje. Šalje mu i digitalne slike i uvjerava ga kako to i drugi rade i kako je to normalno. Polako, ali sigurno pedofil kod djeteta stječe povjerenje, uvjeravajući ga da mu je on iskreni prijatelj i da njihove tajne samo oni znaju. Naravno, sve se radi s idejom da se jednoga dana sretnu, upoznaju i druže. Istraživanja u Americi pokazuju da 19 % djece koja se služe Internetom biva izloženo raznim vrstama seksualnih poruka. Riziku su najviše izložena djeca od 12 do 17 godina koja koriste chat-room i, naravno, koja razgovaraju sa strancima.
Kako roditelj može utjecati?
Tehnička sredstava su djeci sve dostupnija, a odrasli nažalost, najčešće nisu svjesni opasnosti. Često nisu svjesni što djeca rade na različitim tehničkim pomagalima (što pišu u porukama, što slikaju mobitelima i sl.) zato što za to ili nemaju vremena ili ne žele narušiti privatnost vlastite djece. Mnogi se roditelji zbog vlastitoga neznanja i neiskustva u području računala osjećaju nesigurnima i nemoćnima pa o tome niti ne razgovaraju sa svojom djecom. Osjećaju se prilično bespomoćnima, jer ne znaju što trebaju učiniti.
Kako pomoći kao roditelj? Najvažnije je primjetiti i najmanju promjenu ponašanja djeteta. Ako dijete više boravi izvan kuće nego obično, ako provodi više vremena za računalom, pokušajte otkriti zašto.
Objasnite svojoj djeci da nikada ne šalju svoju fotografiju nepoznatim osobama kada ih oni to traže putem Interneta, da se ne upoznaju prije nego što to kažu svojim roditeljima, kao i da je izuzetno važno da to upoznavanje bude na nekom javnom mjestu.
Važno je djecu upozoriti ako im netko preko Inteneta uputi nepristojnu ponudu ili riječ, da ne odgovaraju na to, nego da prekinu takvu vrstu komunikacije, a svojim roditeljima skrenu pažnju na to što im se dogodilo.
Pronađite vremena za djecu, nemojte umjesto svojeg društva djeci ponuditi računalo i Internet.
Naučite više o računalima tako da možete razgovarati s djecom o njima zanimljivim temama. Uvedite jasna pravila ograničenja upotrebe računala, primjerice; računalo se smije korisiti nakon škole i nakon što je završena zadaća.
Postavite računalo u dnevni boravak, ne u dječju sobu jer tako možete nadgledati djecu dok su na Internetu i vidjeti koje stranice posjećuju. Potičite upotrebu računala kao alata za učenje i druženje, a ne isključivo za zabavu (npr. igrice).
Ako roditelji doznaju da im je dijete žrtva nasilja preko Interneta, trebaju poduzeti sljedeće:
- podučiti dijete da ne odgovara na nasilne, prijeteće ili na bilo kakav način sumnjive poruke
- ne brisati poruke ili slike, jer mogu poslužiti kao dokaz pokušati otkriti identitet nasilnika kako bi se mogle poduzeti odgovarajuće mjere za sprečavanje nasilja
- kontaktirati internetskog providera,kontaktirati školu ako je identitet nasilnika poznat,
- pokušati kontaktirati njegove roditelje (jer postoji velika vjerojatnost da oni ne znaju kako se njihovo dijete ponaša)
- kontaktirati policiju ako poruke preko interneta sadržavaju prijetnje nasiljem, uhođenje, napastovanje, dječju pornografiju i sl.
Izvor: http://sigurnost.info/podzemlje/mracna-strana-interneta.html
