Osnovna škola Pakoštane

Terenska nastava osmaša...

I tako smo se tog jesenjeg jutra, 12. listopada uputili prema Lici, Smiljanu. Podrazumijevalo se da se toplije obučemo, jer nije tamo ista klima kao kod nas dolje. Ali, ipak svi smo se smrznuli. I ja sam, a nosila sam potkošulju, dvije majice i jaknu.

Hodali smo do manje kopije Teslinog laboratorija gdje smo vidjeli rad generatora od 200 000 vata. Pa smo se uputili u njegovu rodnu kuću da bismo pogledali film o njegovu životu i vidjeli gdje je živio.

Bio je, prema mom mišljenju, iako genije, na tankoj granici s ludošću. Povraćalo bi mu se čim bi vidio breskvu, nije podnosio okrugle predmete, volio je miris, ali ne i okus kave… bio je izuzetno gadljiv, ali to se može objasniti,… Tijekom života preživio je malariju, koleru i upalu pluća, koje su u to vrijeme bile teško lječive bolesti. Bojao se bakterija, virusa, uvijek je nosio rukavice, a pribor za jelo je brisao do 20 puta prije upotrebe. Ponekad pomislim da je bio vidovit. Predvidio je internet, mobitele, i činjenicu da će svi prevaranti koji su mu ukrali izume biti jednog dana otkriveni. Pripisuje mu se preko 700 izuma bez kojih bi nam danas život bio nezamisliv. Ali se za samo njih 112 znalo da su njegovi. To je predvidio ovom rečenicom, ispričavam se ako nije posve točna, glasila je nešto kao:

„Neka budućnost otkrije istinu o svačijim postignućima i radu, sadašnjost je njihova, ali je zato budućnost- moja.“ Kraj u kojemu je živio je predivan, gdje god se okreneš livada na kojoj možeš igrati nogomet, i malo magle.

U Senju nas je dočekala blaža i ugodnija klima. Obišli smo tvrđavu Nehaj (Nemar), te smo slušali o uskocima, oni su bili ratnici sa smiješnom, lukavom vojnom taktikom, oblačili su se u ženske nošnje i zaskakivali svoje protivnike. Branili su Nehaj koji su Turci htjeli osvojiti. Zbog dobrog položaja na gori mogli su vidjeti protivnike dok dolaze i pripremiti se. Za razliku od svojih protivnika Turaka bili su mala vojska, ali hrabra, lukava, s voljom i odlučnošću. Mene oni, iskreno, više podsjećaju na neke maškare nego na vojsku, jer su se oblačili u ženske nošnje, kao u starim maškarama. Vjerojatno su imali dobar humor. Sama je tvrđava Nehaj ogromna, uloženo je mnogo truda u gradnju, čak su se i crkve rušile da bi se ta tvrđava izgradila. Ima 2 kata u kojima su izloženi mačevi, ženske nošnje, topovi i druga „uskočka“ blaga. U sklopu tvrđave j i restoran, nisam tamo jela ali je miris u restoranu bio divan. A najljepše je bilo na krovu, od gore se vidi cijeli Senj, more i okolica tvrđave. Pogled oduzima dah. Čim smo se popeli gore svi su se počeli fotografirati, obilazili smo cijeli krov, koji je imao pet kućica za skrivanje. Vjetar se gore toliko osjetio da si samo u jednoj od onih kućica mogao razumjeti sve što ti netko govori, svima je neprestano vijorila kosa.

Sve skupa, svakome bih preporučila da posjeti dom Nikole Tesle i Senj i tvrđavu Nehaj ima mnogo zanimljivosti za vidjeti i čuti, i sigurno nećete požaliti ako posjetite dom najvećeg hrvatskog, ali i svjetskog genija i mjesto senjskih vojnih junaka.