Osnovna škola Pavao Belas

Intervju s gospođom Majom Bokunić, osobom koja boluje od epilepsije

ODRASTALA SAM S BOLEŠĆU

Možete li nam se predstaviti i reći nešto o sebi i vašem životu s epilepsija?

- Zovem se Maja Bokunić, od epilepsije bolujem od rođenja. Kad sam imala godinu dana, roditelji su mi rekli da sam bolesna i da to nije ništa posebno, moram samo redovito piti lijekove i ići češće doktoru. Unatoč tome što sam bolesna, roditelji su me poticali da se školujem.  Kad sam upoznala supruga, on je bolest prihvatio i vidio me s napadajem.  Nakon dugo godinja pokušavanja uspjela sam i roditi dijete. "

Rekli ste da od djetinjstva bolujete od epilepsije pa nas zanima kad vam se dogodio prvi napadaj?

- Prvi napadaj mi se dogodio kada sam bila mala , sa 6 mjeseci.

Na koji način se dijagnosticira epilepsija? Kako su vam roditelji to priopćili? Kako ste to sami prihvatili?

- Epilepsija se dijagnosticira EEG pregledom.  Mama mi je rekla ,još kad sam bila mala, da imam bolest, a kako sam odrastala,  interesirala sam se o bolesti. Sama sam epilepsiju prihvatila jako dobro, bilo mi je lakše jer sam odrastala s bolešću.

Možete li nam opisati kako izgleda kada imate napadaje?

- Napad ne mogu opisati jer ga se ne sjećam.

Sad ste nam opisal kako to izgleda možete li nam reći kako se vi tada osjećate?

- Za vrijeme samog napadaja baš ništa ne osjećam, nakon napadaja sam jako zbunjena, ne znam kako se zovem, gdje sam..

Jeste li se ikad sramili zbog svog stanja?

- Ne, nikad se nisam toga sramila, čak sam više o tome pričala.

Jesu li vam ikada postavljali ograničenja da se bavite nečim zbog epilepsije?

- Ne, samo sam se morala paziti dok sam se bavim sportom.

Osjećate li se različito od drugih ?

- Ne.

Imate li kakve strahove zbog svog stanja?

- Za sebe nemam, više imam strahova za druge da ih ne udarim dok imam napadaj.

Znamo da ste aktivni član Hrvatske udruge za epilepsiju. Možete li nam reći nešto više o tome?

- Prije 5 godina dobila sam napadaj na poslu. Liječila sam se kod doktora koji je predsjednik Udruge. On me upoznao s radom Udruge i ja sam se odlučila učlaniti. 

Tko sve mogu biti članovi?

- Članovi mogu biti doktori, pacijenti i članovi obitelji pacijenata te svi drugi koje zanima epilepsija.

 Kakve akcije poduzimaju?

- Udruga je vrlo aktivna i pokušava otkriti što više ljudi s epilepsijom te maknuti strahove od epilepsije.

 I za kraj vas molimo da nam kažete što biste savjetovali osobama s epilepsijom?

Savjetovala bih da se ne srame svoje bolesti, da to ni slučajno ne dožive kao ograničenje ili opravdanje da se dalje ne bi trebali školovati i raditi posao. Mogu se vjenčati i imati djecu, te da redovito piju lijekove, ne piju alkohol i redovito idu na liječenja. I, naravno, da steknu samopouzdanje.