Osnovna škola Pećine Rijeka

Nadaleko poznati Grobnički dondolaši imaju zanimljivu priču za svaki element koji koriste, od nošnje i opreme do načina kretanja. Nekad davno imali su ključnu ulogu u preživljavanju i zaštiti sela od neprijatelja, bilo u obliku barbara ili divljih zvijeri.

Doznali smo da su se pritom koristili zvonima, čegrtaljkama, te ostalim priručnim sredstvima.
Ogrtali su se ovčjim krznom, na glavi su nosili ”krabuju” (kosti glave bika ili brava), a lice su crnili čađom. U rukama su nosili štap, korijen, sjekiru, kost ili palentar – tzv. žuntu.
Iako su i svojim izgledom djelovali zastrašujuće, ipak je za obavljanje njihovog posla
presudan bio zvuk zvona – dondola. Prema tome su prozvani Dondolaši.
Danas u svom mimohodu Dondolaši idu u paru, a prilikom svakog zaustavljanja formiraju krug ili kolo.
Ujednačenim “dondolanjem” u kolu iskazuju težnju ka skladnom i sigurnom životu, a
podignutim rukama pokazuju odlučnost da brane povjerene im vrijednosti.
Nakon svojevrsne kulminacije u formi kola, ono se otvara, skidaju se maske da bi se vidjela ozarena lica Dondolaša.
Kad zazvone Dondolaši, i va našoj školi se se trese, se se praši…!!!
Hvala našim učenicima - Šimunu i Bartolu te roditelju, gospodinu Robertu koji čuvaju tradiciju dondolanja!

::Fotogalerija ::