Osnovna škola Pećine Rijeka

15. listopada 2009. godine je za naš Odjel bio dan od dvostruke važnosti: osim što je riječ o Međunarodnom danu bijelog štapa koji je kao takav važan za cjelokupnu svjetsku populaciju slijepih ljudi, Udruga slijepih Primorsko- goranske županije je obilježila šezdesetu godišnjicu osnutka i neprekinutog postojanja.

Centralna proslava ovog dana je započela u dvorani „Filodramatice“ u 10h. Nakon otvorenja i pozdravnog govora predsjednika Udruge, gospodina D. Miočića, profesor D. Suden je predstavio svoju knjigu o dugogodišnjem djelovanju Udruge.

Uslijedio je program za djecu, na kojem su nastupili polaznici našeg Odjela koji su ujedno i članovi Udruge. Učenik K.B. iz šestog razreda Osnovne škole Gornja Vežica koji paralelno pohađa i glazbenu školu je u došao u pratnji profesorice iz glazbene škole i poklonio je Udruzi za rođendan dvije prethodno uvježbane skladbe koje je odsvirao na glasoviru. Učenica L. J. iz trećeg razreda Osnovne škole Ivana Mažuranića iz Novog Vinodolskog je napisala sastavak „Volim školu“ i pročitala ga, čime je uzvanicima koji se ranije nisu susretali s Brailleovim pismom pokazala način čitanja tog pisma, kao i kojom brzinom ono može biti pročitano kada to čine mali majstori. M.M., učenik prvog razreda Osnovne škole Viktora Cara Emina iz Lovrana je recitirao pjesmicu „Ptica“ uz koju je prikazao i dramatizaciju recitacije svojim dlanovima i prstima. Na kraju je nastupio čitav drugi razred osnovne škole „Jelenje Dražice“ s točkama „Dobro je činiti dobro“ i plesnom točkom „Hoki - poki“. Ovaj razred pohađa članica Udruge i polaznica Odjela A. K.

Nakon proslave je uslijedila šetnja polaznika Odjela i pridruženog nam drugog razreda s učiteljicama. Riječ je bila o tematskoj šetnji pod nazivom „Potražimo brajicu u našem gradu“. Našli smo je! Bila je u ljekarni, gdje su nam pokazali Brailleove natpise na vanjskoj ambalaži lijekova, u Grand hotelu Bonavia gdje smo se malo vozili dizalom s brajičnim oznakama za katove. Upravo ova točka je djeci predstavljala vrhunac doživljaja, budući da se neka djeca nikada ranije nisu vozila u liftu. Brajicu smo našli i na bankomatu Privredne banke Zagreb. Na kraju naše šetnje smo posjetili trgovinu „Kraš“ gdje su nas dočekale bombonjere s taktilnom kartom Republike Hrvatske, koje su ujedno bile i pokloni za djecu u šetnji. Za ove poklone se također pobrinula Udruga. Ovdje se mora posebno istaknuti neobičan i lijep postupak jedne naše, meni osobno nepoznate sugrađanke: oduševljena pristojnim ponašanjem djece u trgovini, poklonila im je slatkiše da se dodatno počaste nakon šetnje. Najljepše zahvaljujemo!

To je bio kraj naše male potrage. Možemo zaključiti da brajica u našem gradu, izvan svih očekivanje, ipak postoji. Nismo obišli baš sva mjesta na kojima se ona nalazi, ima je još, a nadamo se da će je u budućnosti na javnim mjestima biti i više!

Javorka Milković