Zgaženi leptir
Moj dom je leptir
pun šarenih šara bio,
šara za svakoga,
dara za svakoga.
Jedno mu se krilo
nad moj zeleni zavičaj svilo,
a drugo je plavo,
smeđe i zlatno bilo.
Dok se nešto ružno nije zbilo…
Biste li vi zgazili leptira
ako samo leti, ako vas ne dira?
Zgazili su mog leptira
teškom čizmom rata.
Od sjećanja me jeza hvata…
Sonja Pongračić, 7.a
Zmuačena ziemla
Hižice više nemaju
svuaje glave,
ustale su bez jih
dok su rušili naše zlatu.
So listje, so graje
začas je nestalu,
vrieme je stalu,
se je kmica pustalu,
gruablje.
V noč su crvene ruže
v naborenim bregima
svijetlile, ka ne pustuače
i tuge.
Došiu je k kraju tie rat.
Ščera je bila kmica,
a ve nazij, kaj pa bu ve
v zmuačeni ziemli?
Barbara Presečki, 7.a
Domovina
Svaki Hrvat domovinu svoju ljubi!
Ja sam Hrvat,
Ti si Hrvat,
Mi smo Hrvati,
Svi ju ljubimo!
Domovina više ne plače!
Njeno srce kuca sve jače i jače!
Leon Belščak, 7.b
Tajna
Brežuljak do brežuljka
ko pčele u roju,
visoki do neba
stoje u stroju.
Sunce za njih zalazi,
maslačak nebeski,
najljepše svjetlo .
I gleda u mene maslačak,
i gleda u mene brežuljak jedan
kao da tajnu skrivaju…
Tajnu o slobodi mojoj,
tajnu o slobodi domovine moje!
Stela Oreški, 7.b
Domovina
Tamna, opustošena, izgorjela, suha,
ispucana zemlja još se bori.
Ona se još ne predaje,
ona još diše, ona ne odustaje.
Cijelo vrijeme je tu
i u dobru i u zlu,
a mi je ne smijemo napustiti
i ne smijemo ostati bez nje,
bez najljepše nam…
domovine!
Magdalena Lukaček, 7.b
Dom
Rastrgana i slaba,
ali je naša, ali je dom.
Borili smo se za naše more,
za naše zore,
za naše ravnice
i naše gorice.
Sada more šapuće,
smješi se ravnica,
a planina pjeva
pjesmu u slobodi…
pa makar po cijenu
mnogih života…
Domovina je jedna,
u njoj je ljepota
i dom!
Stella Jaklin, 7.b
Haiku domovini
Domovina je
kolijevka, njiše me uz glazbu
majčina osmjeha.
Ana Šincek, 7.b
Tužno
Opkoljena,
iskorištena,
sama,
a naš narod
i ne mari za nju.
Dijana Kovač, 7.b
Hrvatski gardisti
Stajali su jedan do drugoga,
oni hrabri i časni vojnici.
Bili su spremni žrtvovati svoje živote,
samo da ne vide još jednu slanu kap
što klizi niz lice djeteta,
još jednu majku
prekrivenu ružinim laticama.
Nosili su pobjedu,
pobjedu upisanu u osmjesima.
Sanjali su slobodu,
sloboda je ispunila njihove duše.
A domovina,
domovina je bila u njihovim premladim,
još živim srcima!
Ana Šobak, 7.b
Moja domovino
Moja domovino, moja diko,
natopljena krvlju i majčinim suzama.
Pobjeda je naša,
sloboda vlada.
Je li bila vrijedna
tolikih žrtava, tolikih suza,
tolikog jada?
Gradovi su spaljeni,
kuće porušene,
obitelji trajno razorene.
U našim srcima ostale su rane,
toliko duboke, toliko bolne.
Ostat će prisutne,
postat će prešutne,
nikad zaboravljene.
Ali, ne budi tužna,
domovino mila,
za tebe smo ratovali
da bismo te sačuvali.
Ti si nas odgojila, Hrvatska, mati,
ponosnima i čvrstima učinila
da nas možeš svojima zvati.
Tebe čuvaju Hrvati!
Moja domovino, moja diko,
natopljena krvlju i majčinim suzama…
Tomislav Levanić, 7.b