Osnovna škola Pirovac

U srijedu, 27. travnja našu je školsku svakodnevicu svojim gostovanjem uljepšala književnica Bojana Meandžija predstavivši nam svoj autobiografski roman „Trči! Ne čekaj me…“ U knjizi opisuje svoje iskustvo odrastanja tijekom Domovinskog rata, ali (kako to u pogovoru knjige piše Božidar Prosenjak) „… pritom prešućuje mržnju i postaje tako većom od rata, većom od teških i tužnih događaja.“ 

Našoj je Bojani (ona će znati zašto našoj) uistinu pošlo za rukom progovoriti o ovako ozbiljnoj temi na slikovit i djeci pristupačan način.

„Svi ćemo se složiti da je Bojana promijenila naš pogled na svijet i na ratove koji ga svakodnevno unakazuju i zato velika joj hvala“, rekla je učenica Klara Vendl. I svi mi, draga Bojana, zahvaljujemo ti što „stojiš, odrasla, sa srcem djeteta“, što ni ljudska okrutnost, ni proživljena bol i patnja nisu uspjeli u tebi ubiti dijete te što je i unatoč svim traumatičnim iskustvima u tvojim očima i dalje prisutna živa iskra koja se veseli svakom novom danu. Poučila si nas da se u životu trebamo veseliti malim stvarima, živjeti ljubav i za ljubav jer „sve nestaje u sekundi kao kad na završetku knjige zaklopimo korice, a veliki dvorac i dalje stoji i stajat će zauvijek“, baš kao i ljubav koja ostaje za svu vječnost.

I za kraj draga Bojana, samo da znaš, čekamo te na sladoledu!

Klara Vendl, 8.r i Martina Srdarev, prof.

U srijedu, 27. travnja našu je školsku svakodnevicu svojim gostovanjem uljepšala književnica Bojana Meandžija predstavivši nam svoj autobiografski roman „Trči! Ne čekaj me…“ U knjizi opisuje svoje iskustvo odrastanja tijekom Domovinskog rata, ali (kako to u pogovoru knjige piše Božidar Prosenjak) „… pritom prešućuje mržnju i postaje tako većom od rata, većom od teških i tužnih događaja.“ 

Našoj je Bojani (ona će znati zašto našoj) uistinu pošlo za rukom progovoriti o ovako ozbiljnoj temi na slikovit i djeci pristupačan način.

„Svi ćemo se složiti da je Bojana promijenila naš pogled na svijet i na ratove koji ga svakodnevno unakazuju i zato velika joj hvala“, rekla je učenica Klara Vendl. I svi mi, draga Bojana, zahvaljujemo ti što „stojiš, odrasla, sa srcem djeteta“, što ni ljudska okrutnost, ni proživljena bol i patnja nisu uspjeli u tebi ubiti dijete te što je i unatoč svim traumatičnim iskustvima u tvojim očima i dalje prisutna živa iskra koja se veseli svakom novom danu. Poučila si nas da se u životu trebamo veseliti malim stvarima, živjeti ljubav i za ljubav jer „sve nestaje u sekundi kao kad na završetku knjige zaklopimo korice, a veliki dvorac i dalje stoji i stajat će zauvijek“, baš kao i ljubav koja ostaje za svu vječnost.

I za kraj draga Bojana, samo da znaš, čekamo te na sladoledu!

Klara Vendl, 8.r i Martina Srdarev, prof.

U srijedu, 27. travnja našu je školsku svakodnevicu svojim gostovanjem uljepšala književnica Bojana Meandžija predstavivši nam svoj autobiografski roman „Trči! Ne čekaj me…“ U knjizi opisuje svoje iskustvo odrastanja tijekom Domovinskog rata, ali (kako to u pogovoru knjige piše Božidar Prosenjak) „… pritom prešućuje mržnju i postaje tako većom od rata, većom od teških i tužnih događaja.“ 

Našoj je Bojani (ona će znati zašto našoj) uistinu pošlo za rukom progovoriti o ovako ozbiljnoj temi na slikovit i djeci pristupačan način.

„Svi ćemo se složiti da je Bojana promijenila naš pogled na svijet i na ratove koji ga svakodnevno unakazuju i zato velika joj hvala“, rekla je učenica Klara Vendl. I svi mi, draga Bojana, zahvaljujemo ti što „stojiš, odrasla, sa srcem djeteta“, što ni ljudska okrutnost, ni proživljena bol i patnja nisu uspjeli u tebi ubiti dijete te što je i unatoč svim traumatičnim iskustvima u tvojim očima i dalje prisutna živa iskra koja se veseli svakom novom danu. Poučila si nas da se u životu trebamo veseliti malim stvarima, živjeti ljubav i za ljubav jer „sve nestaje u sekundi kao kad na završetku knjige zaklopimo korice, a veliki dvorac i dalje stoji i stajat će zauvijek“, baš kao i ljubav koja ostaje za svu vječnost.

I za kraj draga Bojana, samo da znaš, čekamo te na sladoledu!

Klara Vendl, 8.r i Martina Srdarev, prof.

U srijedu, 27. travnja našu je školsku svakodnevicu svojim gostovanjem uljepšala književnica Bojana Meandžija predstavivši nam svoj autobiografski roman „Trči! Ne čekaj me…“ U knjizi opisuje svoje iskustvo odrastanja tijekom Domovinskog rata, ali (kako to u pogovoru knjige piše Božidar Prosenjak) „… pritom prešućuje mržnju i postaje tako većom od rata, većom od teških i tužnih događaja.“ 

Našoj je Bojani (ona će znati zašto našoj) uistinu pošlo za rukom progovoriti o ovako ozbiljnoj temi na slikovit i djeci pristupačan način.

„Svi ćemo se složiti da je Bojana promijenila naš pogled na svijet i na ratove koji ga svakodnevno unakazuju i zato velika joj hvala“, rekla je učenica Klara Vendl. I svi mi, draga Bojana, zahvaljujemo ti što „stojiš, odrasla, sa srcem djeteta“, što ni ljudska okrutnost, ni proživljena bol i patnja nisu uspjeli u tebi ubiti dijete te što je i unatoč svim traumatičnim iskustvima u tvojim očima i dalje prisutna živa iskra koja se veseli svakom novom danu. Poučila si nas da se u životu trebamo veseliti malim stvarima, živjeti ljubav i za ljubav jer „sve nestaje u sekundi kao kad na završetku knjige zaklopimo korice, a veliki dvorac i dalje stoji i stajat će zauvijek“, baš kao i ljubav koja ostaje za svu vječnost.

I za kraj draga Bojana, samo da znaš, čekamo te na sladoledu!

Klara Vendl, 8.r i Martina Srdarev, prof.

U srijedu, 27. travnja našu je školsku svakodnevicu svojim gostovanjem uljepšala književnica Bojana Meandžija predstavivši nam svoj autobiografski roman „Trči! Ne čekaj me…“ U knjizi opisuje svoje iskustvo odrastanja tijekom Domovinskog rata, ali (kako to u pogovoru knjige piše Božidar Prosenjak) „… pritom prešućuje mržnju i postaje tako većom od rata, većom od teških i tužnih događaja.“ 

Našoj je Bojani (ona će znati zašto našoj) uistinu pošlo za rukom progovoriti o ovako ozbiljnoj temi na slikovit i djeci pristupačan način.

„Svi ćemo se složiti da je Bojana promijenila naš pogled na svijet i na ratove koji ga svakodnevno unakazuju i zato velika joj hvala“, rekla je učenica Klara Vendl. I svi mi, draga Bojana, zahvaljujemo ti što „stojiš, odrasla, sa srcem djeteta“, što ni ljudska okrutnost, ni proživljena bol i patnja nisu uspjeli u tebi ubiti dijete te što je i unatoč svim traumatičnim iskustvima u tvojim očima i dalje prisutna živa iskra koja se veseli svakom novom danu. Poučila si nas da se u životu trebamo veseliti malim stvarima, živjeti ljubav i za ljubav jer „sve nestaje u sekundi kao kad na završetku knjige zaklopimo korice, a veliki dvorac i dalje stoji i stajat će zauvijek“, baš kao i ljubav koja ostaje za svu vječnost.

I za kraj draga Bojana, samo da znaš, čekamo te na sladoledu!

Klara Vendl, 8.r i Martina Srdarev, prof.

U srijedu, 27. travnja našu je školsku svakodnevicu svojim gostovanjem uljepšala književnica Bojana Meandžija predstavivši nam svoj autobiografski roman „Trči! Ne čekaj me…“ U knjizi opisuje svoje iskustvo odrastanja tijekom Domovinskog rata, ali (kako to u pogovoru knjige piše Božidar Prosenjak) „… pritom prešućuje mržnju i postaje tako većom od rata, većom od teških i tužnih događaja.“ 

Našoj je Bojani (ona će znati zašto našoj) uistinu pošlo za rukom progovoriti o ovako ozbiljnoj temi na slikovit i djeci pristupačan način.

„Svi ćemo se složiti da je Bojana promijenila naš pogled na svijet i na ratove koji ga svakodnevno unakazuju i zato velika joj hvala“, rekla je učenica Klara Vendl. I svi mi, draga Bojana, zahvaljujemo ti što „stojiš, odrasla, sa srcem djeteta“, što ni ljudska okrutnost, ni proživljena bol i patnja nisu uspjeli u tebi ubiti dijete te što je i unatoč svim traumatičnim iskustvima u tvojim očima i dalje prisutna živa iskra koja se veseli svakom novom danu. Poučila si nas da se u životu trebamo veseliti malim stvarima, živjeti ljubav i za ljubav jer „sve nestaje u sekundi kao kad na završetku knjige zaklopimo korice, a veliki dvorac i dalje stoji i stajat će zauvijek“, baš kao i ljubav koja ostaje za svu vječnost.

I za kraj draga Bojana, samo da znaš, čekamo te na sladoledu!

Klara Vendl, 8.r i Martina Srdarev, prof.

U srijedu, 27. travnja našu je školsku svakodnevicu svojim gostovanjem uljepšala književnica Bojana Meandžija predstavivši nam svoj autobiografski roman „Trči! Ne čekaj me…“ U knjizi opisuje svoje iskustvo odrastanja tijekom Domovinskog rata, ali (kako to u pogovoru knjige piše Božidar Prosenjak) „… pritom prešućuje mržnju i postaje tako većom od rata, većom od teških i tužnih događaja.“ 

Našoj je Bojani (ona će znati zašto našoj) uistinu pošlo za rukom progovoriti o ovako ozbiljnoj temi na slikovit i djeci pristupačan način.

„Svi ćemo se složiti da je Bojana promijenila naš pogled na svijet i na ratove koji ga svakodnevno unakazuju i zato velika joj hvala“, rekla je učenica Klara Vendl. I svi mi, draga Bojana, zahvaljujemo ti što „stojiš, odrasla, sa srcem djeteta“, što ni ljudska okrutnost, ni proživljena bol i patnja nisu uspjeli u tebi ubiti dijete te što je i unatoč svim traumatičnim iskustvima u tvojim očima i dalje prisutna živa iskra koja se veseli svakom novom danu. Poučila si nas da se u životu trebamo veseliti malim stvarima, živjeti ljubav i za ljubav jer „sve nestaje u sekundi kao kad na završetku knjige zaklopimo korice, a veliki dvorac i dalje stoji i stajat će zauvijek“, baš kao i ljubav koja ostaje za svu vječnost.

I za kraj draga Bojana, samo da znaš, čekamo te na sladoledu!

Klara Vendl, 8.r i Martina Srdarev, prof.

U srijedu, 27. travnja našu je školsku svakodnevicu svojim gostovanjem uljepšala književnica Bojana Meandžija predstavivši nam svoj autobiografski roman „Trči! Ne čekaj me…“ U knjizi opisuje svoje iskustvo odrastanja tijekom Domovinskog rata, ali (kako to u pogovoru knjige piše Božidar Prosenjak) „… pritom prešućuje mržnju i postaje tako većom od rata, većom od teških i tužnih događaja.“ 

Našoj je Bojani (ona će znati zašto našoj) uistinu pošlo za rukom progovoriti o ovako ozbiljnoj temi na slikovit i djeci pristupačan način.

„Svi ćemo se složiti da je Bojana promijenila naš pogled na svijet i na ratove koji ga svakodnevno unakazuju i zato velika joj hvala“, rekla je učenica Klara Vendl. I svi mi, draga Bojana, zahvaljujemo ti što „stojiš, odrasla, sa srcem djeteta“, što ni ljudska okrutnost, ni proživljena bol i patnja nisu uspjeli u tebi ubiti dijete te što je i unatoč svim traumatičnim iskustvima u tvojim očima i dalje prisutna živa iskra koja se veseli svakom novom danu. Poučila si nas da se u životu trebamo veseliti malim stvarima, živjeti ljubav i za ljubav jer „sve nestaje u sekundi kao kad na završetku knjige zaklopimo korice, a veliki dvorac i dalje stoji i stajat će zauvijek“, baš kao i ljubav koja ostaje za svu vječnost.

I za kraj draga Bojana, samo da znaš, čekamo te na sladoledu!

Klara Vendl, 8.r i Martina Srdarev, prof.

U srijedu, 27. travnja našu je školsku svakodnevicu svojim gostovanjem uljepšala književnica Bojana Meandžija predstavivši nam svoj autobiografski roman „Trči! Ne čekaj me…“ U knjizi opisuje svoje iskustvo odrastanja tijekom Domovinskog rata, ali (kako to u pogovoru knjige piše Božidar Prosenjak) „… pritom prešućuje mržnju i postaje tako većom od rata, većom od teških i tužnih događaja.“ 

Našoj je Bojani (ona će znati zašto našoj) uistinu pošlo za rukom progovoriti o ovako ozbiljnoj temi na slikovit i djeci pristupačan način.

„Svi ćemo se složiti da je Bojana promijenila naš pogled na svijet i na ratove koji ga svakodnevno unakazuju i zato velika joj hvala“, rekla je učenica Klara Vendl. I svi mi, draga Bojana, zahvaljujemo ti što „stojiš, odrasla, sa srcem djeteta“, što ni ljudska okrutnost, ni proživljena bol i patnja nisu uspjeli u tebi ubiti dijete te što je i unatoč svim traumatičnim iskustvima u tvojim očima i dalje prisutna živa iskra koja se veseli svakom novom danu. Poučila si nas da se u životu trebamo veseliti malim stvarima, živjeti ljubav i za ljubav jer „sve nestaje u sekundi kao kad na završetku knjige zaklopimo korice, a veliki dvorac i dalje stoji i stajat će zauvijek“, baš kao i ljubav koja ostaje za svu vječnost.

I za kraj draga Bojana, samo da znaš, čekamo te na sladoledu!

Klara Vendl, 8.r i Martina Srdarev, prof.

U srijedu, 27. travnja našu je školsku svakodnevicu svojim gostovanjem uljepšala književnica Bojana Meandžija predstavivši nam svoj autobiografski roman „Trči! Ne čekaj me…“ U knjizi opisuje svoje iskustvo odrastanja tijekom Domovinskog rata, ali (kako to u pogovoru knjige piše Božidar Prosenjak) „… pritom prešućuje mržnju i postaje tako većom od rata, većom od teških i tužnih događaja.“ 

Našoj je Bojani (ona će znati zašto našoj) uistinu pošlo za rukom progovoriti o ovako ozbiljnoj temi na slikovit i djeci pristupačan način.

„Svi ćemo se složiti da je Bojana promijenila naš pogled na svijet i na ratove koji ga svakodnevno unakazuju i zato velika joj hvala“, rekla je učenica Klara Vendl. I svi mi, draga Bojana, zahvaljujemo ti što „stojiš, odrasla, sa srcem djeteta“, što ni ljudska okrutnost, ni proživljena bol i patnja nisu uspjeli u tebi ubiti dijete te što je i unatoč svim traumatičnim iskustvima u tvojim očima i dalje prisutna živa iskra koja se veseli svakom novom danu. Poučila si nas da se u životu trebamo veseliti malim stvarima, živjeti ljubav i za ljubav jer „sve nestaje u sekundi kao kad na završetku knjige zaklopimo korice, a veliki dvorac i dalje stoji i stajat će zauvijek“, baš kao i ljubav koja ostaje za svu vječnost.

I za kraj draga Bojana, samo da znaš, čekamo te na sladoledu!

Klara Vendl, 8.r i Martina Srdarev, prof.