« Siječanj 2025 » | ||||||
Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
30 | 31 | 1 | 2 | 3 | 4 | 5 |
6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
27 | 28 | 29 | 30 | 31 | 1 | 2 |
3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
U utorak, 26. lipnja 2018., u holu naše škole, upriličena je svečana podjela svjedodžbi našim osmašima.
Prigodnim riječima rastali su se od svojih učitelja i ostalih djelatnika naše škole. Nakon što im je razrednica Manuela Srdarev uručila svjedodžbe, obratila im se i ravnateljica Marina Erak. Ona je i učenici generacije, Barbari-Rozi Stief Mušec, uručila nagradu. Našim, sad već bivšim, osmašima želimo puno mudrih izbora te da pronađu svoju stazu i ostanu postojani na njoj, baš kako kaže i pjesma Ratka Zvrka...
TVOJA STAZA (Ratko Zvrko)
Čuj, kad ti je jako teško,
kad te nešto strašno muči
i kad ti je stvarno tijesno
na ulici i u kući,
daj, odmahni lijevom rukom,
daj, odmahni desnom rukom,
i odlučno, čvrsto kreni
za nečujnim nekim zvukom.
Kreni stazom koje nema.
To će biti tvoja staza.
Tko zna što ti sutra sprema
taj tvoj put bez putokaza,
al znaš: to je tvoja cesta
što nekamo ipak vodi
i da na njoj nema mjesta
za drugoga.
Zato brodi!
Ako nekad ipak negdje
na lud kamen zakoračiš,
pa kad glavom o tle tresneš
nemoj zato da se smračiš,
već, molim te, junak budi,
ko da ništa bilo nije,
pa nastavi svojom cestom
još oštrije nego prije.
A kada ti je zbilja dobro,
kad pomisliš da si snažan,
smiri malo svoju snagu
i nemoj da se praviš važan.
I nastavi svojom cestom,
niti lijevo, niti desno.
Po širokom hodaj usko,
a napni se kad je tijesno.
I jednog ćeš dana stići
na kraj samo tvoga puta.
Tog ćeš časa možda biti
bez cipela i kaputa,
al ćeš znati što si, tko si
i koliko zbilja vrijediš.
Da si Netko samo zato
što jedino put svoj slijediš.
U utorak, 26. lipnja 2018., u holu naše škole, upriličena je svečana podjela svjedodžbi našim osmašima.
Prigodnim riječima rastali su se od svojih učitelja i ostalih djelatnika naše škole. Nakon što im je razrednica Manuela Srdarev uručila svjedodžbe, obratila im se i ravnateljica Marina Erak. Ona je i učenici generacije, Barbari-Rozi Stief Mušec, uručila nagradu. Našim, sad već bivšim, osmašima želimo puno mudrih izbora te da pronađu svoju stazu i ostanu postojani na njoj, baš kako kaže i pjesma Ratka Zvrka...
TVOJA STAZA (Ratko Zvrko)
Čuj, kad ti je jako teško,
kad te nešto strašno muči
i kad ti je stvarno tijesno
na ulici i u kući,
daj, odmahni lijevom rukom,
daj, odmahni desnom rukom,
i odlučno, čvrsto kreni
za nečujnim nekim zvukom.
Kreni stazom koje nema.
To će biti tvoja staza.
Tko zna što ti sutra sprema
taj tvoj put bez putokaza,
al znaš: to je tvoja cesta
što nekamo ipak vodi
i da na njoj nema mjesta
za drugoga.
Zato brodi!
Ako nekad ipak negdje
na lud kamen zakoračiš,
pa kad glavom o tle tresneš
nemoj zato da se smračiš,
već, molim te, junak budi,
ko da ništa bilo nije,
pa nastavi svojom cestom
još oštrije nego prije.
A kada ti je zbilja dobro,
kad pomisliš da si snažan,
smiri malo svoju snagu
i nemoj da se praviš važan.
I nastavi svojom cestom,
niti lijevo, niti desno.
Po širokom hodaj usko,
a napni se kad je tijesno.
I jednog ćeš dana stići
na kraj samo tvoga puta.
Tog ćeš časa možda biti
bez cipela i kaputa,
al ćeš znati što si, tko si
i koliko zbilja vrijediš.
Da si Netko samo zato
što jedino put svoj slijediš.
U utorak, 26. lipnja 2018., u holu naše škole, upriličena je svečana podjela svjedodžbi našim osmašima.
Prigodnim riječima rastali su se od svojih učitelja i ostalih djelatnika naše škole. Nakon što im je razrednica Manuela Srdarev uručila svjedodžbe, obratila im se i ravnateljica Marina Erak. Ona je i učenici generacije, Barbari-Rozi Stief Mušec, uručila nagradu. Našim, sad već bivšim, osmašima želimo puno mudrih izbora te da pronađu svoju stazu i ostanu postojani na njoj, baš kako kaže i pjesma Ratka Zvrka...
TVOJA STAZA (Ratko Zvrko)
Čuj, kad ti je jako teško,
kad te nešto strašno muči
i kad ti je stvarno tijesno
na ulici i u kući,
daj, odmahni lijevom rukom,
daj, odmahni desnom rukom,
i odlučno, čvrsto kreni
za nečujnim nekim zvukom.
Kreni stazom koje nema.
To će biti tvoja staza.
Tko zna što ti sutra sprema
taj tvoj put bez putokaza,
al znaš: to je tvoja cesta
što nekamo ipak vodi
i da na njoj nema mjesta
za drugoga.
Zato brodi!
Ako nekad ipak negdje
na lud kamen zakoračiš,
pa kad glavom o tle tresneš
nemoj zato da se smračiš,
već, molim te, junak budi,
ko da ništa bilo nije,
pa nastavi svojom cestom
još oštrije nego prije.
A kada ti je zbilja dobro,
kad pomisliš da si snažan,
smiri malo svoju snagu
i nemoj da se praviš važan.
I nastavi svojom cestom,
niti lijevo, niti desno.
Po širokom hodaj usko,
a napni se kad je tijesno.
I jednog ćeš dana stići
na kraj samo tvoga puta.
Tog ćeš časa možda biti
bez cipela i kaputa,
al ćeš znati što si, tko si
i koliko zbilja vrijediš.
Da si Netko samo zato
što jedino put svoj slijediš.
U utorak, 26. lipnja 2018., u holu naše škole, upriličena je svečana podjela svjedodžbi našim osmašima.
Prigodnim riječima rastali su se od svojih učitelja i ostalih djelatnika naše škole. Nakon što im je razrednica Manuela Srdarev uručila svjedodžbe, obratila im se i ravnateljica Marina Erak. Ona je i učenici generacije, Barbari-Rozi Stief Mušec, uručila nagradu. Našim, sad već bivšim, osmašima želimo puno mudrih izbora te da pronađu svoju stazu i ostanu postojani na njoj, baš kako kaže i pjesma Ratka Zvrka...
TVOJA STAZA (Ratko Zvrko)
Čuj, kad ti je jako teško,
kad te nešto strašno muči
i kad ti je stvarno tijesno
na ulici i u kući,
daj, odmahni lijevom rukom,
daj, odmahni desnom rukom,
i odlučno, čvrsto kreni
za nečujnim nekim zvukom.
Kreni stazom koje nema.
To će biti tvoja staza.
Tko zna što ti sutra sprema
taj tvoj put bez putokaza,
al znaš: to je tvoja cesta
što nekamo ipak vodi
i da na njoj nema mjesta
za drugoga.
Zato brodi!
Ako nekad ipak negdje
na lud kamen zakoračiš,
pa kad glavom o tle tresneš
nemoj zato da se smračiš,
već, molim te, junak budi,
ko da ništa bilo nije,
pa nastavi svojom cestom
još oštrije nego prije.
A kada ti je zbilja dobro,
kad pomisliš da si snažan,
smiri malo svoju snagu
i nemoj da se praviš važan.
I nastavi svojom cestom,
niti lijevo, niti desno.
Po širokom hodaj usko,
a napni se kad je tijesno.
I jednog ćeš dana stići
na kraj samo tvoga puta.
Tog ćeš časa možda biti
bez cipela i kaputa,
al ćeš znati što si, tko si
i koliko zbilja vrijediš.
Da si Netko samo zato
što jedino put svoj slijediš.
U utorak, 26. lipnja 2018., u holu naše škole, upriličena je svečana podjela svjedodžbi našim osmašima.
Prigodnim riječima rastali su se od svojih učitelja i ostalih djelatnika naše škole. Nakon što im je razrednica Manuela Srdarev uručila svjedodžbe, obratila im se i ravnateljica Marina Erak. Ona je i učenici generacije, Barbari-Rozi Stief Mušec, uručila nagradu. Našim, sad već bivšim, osmašima želimo puno mudrih izbora te da pronađu svoju stazu i ostanu postojani na njoj, baš kako kaže i pjesma Ratka Zvrka...
TVOJA STAZA (Ratko Zvrko)
Čuj, kad ti je jako teško,
kad te nešto strašno muči
i kad ti je stvarno tijesno
na ulici i u kući,
daj, odmahni lijevom rukom,
daj, odmahni desnom rukom,
i odlučno, čvrsto kreni
za nečujnim nekim zvukom.
Kreni stazom koje nema.
To će biti tvoja staza.
Tko zna što ti sutra sprema
taj tvoj put bez putokaza,
al znaš: to je tvoja cesta
što nekamo ipak vodi
i da na njoj nema mjesta
za drugoga.
Zato brodi!
Ako nekad ipak negdje
na lud kamen zakoračiš,
pa kad glavom o tle tresneš
nemoj zato da se smračiš,
već, molim te, junak budi,
ko da ništa bilo nije,
pa nastavi svojom cestom
još oštrije nego prije.
A kada ti je zbilja dobro,
kad pomisliš da si snažan,
smiri malo svoju snagu
i nemoj da se praviš važan.
I nastavi svojom cestom,
niti lijevo, niti desno.
Po širokom hodaj usko,
a napni se kad je tijesno.
I jednog ćeš dana stići
na kraj samo tvoga puta.
Tog ćeš časa možda biti
bez cipela i kaputa,
al ćeš znati što si, tko si
i koliko zbilja vrijediš.
Da si Netko samo zato
što jedino put svoj slijediš.
U utorak, 26. lipnja 2018., u holu naše škole, upriličena je svečana podjela svjedodžbi našim osmašima.
Prigodnim riječima rastali su se od svojih učitelja i ostalih djelatnika naše škole. Nakon što im je razrednica Manuela Srdarev uručila svjedodžbe, obratila im se i ravnateljica Marina Erak. Ona je i učenici generacije, Barbari-Rozi Stief Mušec, uručila nagradu. Našim, sad već bivšim, osmašima želimo puno mudrih izbora te da pronađu svoju stazu i ostanu postojani na njoj, baš kako kaže i pjesma Ratka Zvrka...
TVOJA STAZA (Ratko Zvrko)
Čuj, kad ti je jako teško,
kad te nešto strašno muči
i kad ti je stvarno tijesno
na ulici i u kući,
daj, odmahni lijevom rukom,
daj, odmahni desnom rukom,
i odlučno, čvrsto kreni
za nečujnim nekim zvukom.
Kreni stazom koje nema.
To će biti tvoja staza.
Tko zna što ti sutra sprema
taj tvoj put bez putokaza,
al znaš: to je tvoja cesta
što nekamo ipak vodi
i da na njoj nema mjesta
za drugoga.
Zato brodi!
Ako nekad ipak negdje
na lud kamen zakoračiš,
pa kad glavom o tle tresneš
nemoj zato da se smračiš,
već, molim te, junak budi,
ko da ništa bilo nije,
pa nastavi svojom cestom
još oštrije nego prije.
A kada ti je zbilja dobro,
kad pomisliš da si snažan,
smiri malo svoju snagu
i nemoj da se praviš važan.
I nastavi svojom cestom,
niti lijevo, niti desno.
Po širokom hodaj usko,
a napni se kad je tijesno.
I jednog ćeš dana stići
na kraj samo tvoga puta.
Tog ćeš časa možda biti
bez cipela i kaputa,
al ćeš znati što si, tko si
i koliko zbilja vrijediš.
Da si Netko samo zato
što jedino put svoj slijediš.
U utorak, 26. lipnja 2018., u holu naše škole, upriličena je svečana podjela svjedodžbi našim osmašima.
Prigodnim riječima rastali su se od svojih učitelja i ostalih djelatnika naše škole. Nakon što im je razrednica Manuela Srdarev uručila svjedodžbe, obratila im se i ravnateljica Marina Erak. Ona je i učenici generacije, Barbari-Rozi Stief Mušec, uručila nagradu. Našim, sad već bivšim, osmašima želimo puno mudrih izbora te da pronađu svoju stazu i ostanu postojani na njoj, baš kako kaže i pjesma Ratka Zvrka...
TVOJA STAZA (Ratko Zvrko)
Čuj, kad ti je jako teško,
kad te nešto strašno muči
i kad ti je stvarno tijesno
na ulici i u kući,
daj, odmahni lijevom rukom,
daj, odmahni desnom rukom,
i odlučno, čvrsto kreni
za nečujnim nekim zvukom.
Kreni stazom koje nema.
To će biti tvoja staza.
Tko zna što ti sutra sprema
taj tvoj put bez putokaza,
al znaš: to je tvoja cesta
što nekamo ipak vodi
i da na njoj nema mjesta
za drugoga.
Zato brodi!
Ako nekad ipak negdje
na lud kamen zakoračiš,
pa kad glavom o tle tresneš
nemoj zato da se smračiš,
već, molim te, junak budi,
ko da ništa bilo nije,
pa nastavi svojom cestom
još oštrije nego prije.
A kada ti je zbilja dobro,
kad pomisliš da si snažan,
smiri malo svoju snagu
i nemoj da se praviš važan.
I nastavi svojom cestom,
niti lijevo, niti desno.
Po širokom hodaj usko,
a napni se kad je tijesno.
I jednog ćeš dana stići
na kraj samo tvoga puta.
Tog ćeš časa možda biti
bez cipela i kaputa,
al ćeš znati što si, tko si
i koliko zbilja vrijediš.
Da si Netko samo zato
što jedino put svoj slijediš.
U utorak, 26. lipnja 2018., u holu naše škole, upriličena je svečana podjela svjedodžbi našim osmašima.
Prigodnim riječima rastali su se od svojih učitelja i ostalih djelatnika naše škole. Nakon što im je razrednica Manuela Srdarev uručila svjedodžbe, obratila im se i ravnateljica Marina Erak. Ona je i učenici generacije, Barbari-Rozi Stief Mušec, uručila nagradu. Našim, sad već bivšim, osmašima želimo puno mudrih izbora te da pronađu svoju stazu i ostanu postojani na njoj, baš kako kaže i pjesma Ratka Zvrka...
TVOJA STAZA (Ratko Zvrko)
Čuj, kad ti je jako teško,
kad te nešto strašno muči
i kad ti je stvarno tijesno
na ulici i u kući,
daj, odmahni lijevom rukom,
daj, odmahni desnom rukom,
i odlučno, čvrsto kreni
za nečujnim nekim zvukom.
Kreni stazom koje nema.
To će biti tvoja staza.
Tko zna što ti sutra sprema
taj tvoj put bez putokaza,
al znaš: to je tvoja cesta
što nekamo ipak vodi
i da na njoj nema mjesta
za drugoga.
Zato brodi!
Ako nekad ipak negdje
na lud kamen zakoračiš,
pa kad glavom o tle tresneš
nemoj zato da se smračiš,
već, molim te, junak budi,
ko da ništa bilo nije,
pa nastavi svojom cestom
još oštrije nego prije.
A kada ti je zbilja dobro,
kad pomisliš da si snažan,
smiri malo svoju snagu
i nemoj da se praviš važan.
I nastavi svojom cestom,
niti lijevo, niti desno.
Po širokom hodaj usko,
a napni se kad je tijesno.
I jednog ćeš dana stići
na kraj samo tvoga puta.
Tog ćeš časa možda biti
bez cipela i kaputa,
al ćeš znati što si, tko si
i koliko zbilja vrijediš.
Da si Netko samo zato
što jedino put svoj slijediš.
U utorak, 26. lipnja 2018., u holu naše škole, upriličena je svečana podjela svjedodžbi našim osmašima.
Prigodnim riječima rastali su se od svojih učitelja i ostalih djelatnika naše škole. Nakon što im je razrednica Manuela Srdarev uručila svjedodžbe, obratila im se i ravnateljica Marina Erak. Ona je i učenici generacije, Barbari-Rozi Stief Mušec, uručila nagradu. Našim, sad već bivšim, osmašima želimo puno mudrih izbora te da pronađu svoju stazu i ostanu postojani na njoj, baš kako kaže i pjesma Ratka Zvrka...
TVOJA STAZA (Ratko Zvrko)
Čuj, kad ti je jako teško,
kad te nešto strašno muči
i kad ti je stvarno tijesno
na ulici i u kući,
daj, odmahni lijevom rukom,
daj, odmahni desnom rukom,
i odlučno, čvrsto kreni
za nečujnim nekim zvukom.
Kreni stazom koje nema.
To će biti tvoja staza.
Tko zna što ti sutra sprema
taj tvoj put bez putokaza,
al znaš: to je tvoja cesta
što nekamo ipak vodi
i da na njoj nema mjesta
za drugoga.
Zato brodi!
Ako nekad ipak negdje
na lud kamen zakoračiš,
pa kad glavom o tle tresneš
nemoj zato da se smračiš,
već, molim te, junak budi,
ko da ništa bilo nije,
pa nastavi svojom cestom
još oštrije nego prije.
A kada ti je zbilja dobro,
kad pomisliš da si snažan,
smiri malo svoju snagu
i nemoj da se praviš važan.
I nastavi svojom cestom,
niti lijevo, niti desno.
Po širokom hodaj usko,
a napni se kad je tijesno.
I jednog ćeš dana stići
na kraj samo tvoga puta.
Tog ćeš časa možda biti
bez cipela i kaputa,
al ćeš znati što si, tko si
i koliko zbilja vrijediš.
Da si Netko samo zato
što jedino put svoj slijediš.
U utorak, 26. lipnja 2018., u holu naše škole, upriličena je svečana podjela svjedodžbi našim osmašima.
Prigodnim riječima rastali su se od svojih učitelja i ostalih djelatnika naše škole. Nakon što im je razrednica Manuela Srdarev uručila svjedodžbe, obratila im se i ravnateljica Marina Erak. Ona je i učenici generacije, Barbari-Rozi Stief Mušec, uručila nagradu. Našim, sad već bivšim, osmašima želimo puno mudrih izbora te da pronađu svoju stazu i ostanu postojani na njoj, baš kako kaže i pjesma Ratka Zvrka...
TVOJA STAZA (Ratko Zvrko)
Čuj, kad ti je jako teško,
kad te nešto strašno muči
i kad ti je stvarno tijesno
na ulici i u kući,
daj, odmahni lijevom rukom,
daj, odmahni desnom rukom,
i odlučno, čvrsto kreni
za nečujnim nekim zvukom.
Kreni stazom koje nema.
To će biti tvoja staza.
Tko zna što ti sutra sprema
taj tvoj put bez putokaza,
al znaš: to je tvoja cesta
što nekamo ipak vodi
i da na njoj nema mjesta
za drugoga.
Zato brodi!
Ako nekad ipak negdje
na lud kamen zakoračiš,
pa kad glavom o tle tresneš
nemoj zato da se smračiš,
već, molim te, junak budi,
ko da ništa bilo nije,
pa nastavi svojom cestom
još oštrije nego prije.
A kada ti je zbilja dobro,
kad pomisliš da si snažan,
smiri malo svoju snagu
i nemoj da se praviš važan.
I nastavi svojom cestom,
niti lijevo, niti desno.
Po širokom hodaj usko,
a napni se kad je tijesno.
I jednog ćeš dana stići
na kraj samo tvoga puta.
Tog ćeš časa možda biti
bez cipela i kaputa,
al ćeš znati što si, tko si
i koliko zbilja vrijediš.
Da si Netko samo zato
što jedino put svoj slijediš.