« Rujan 2024 » | ||||||
Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | 1 |
2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
30 | 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 |
SAT | ||
0. | 8:10 | 8:55 |
1. | 9:00 | 9:45 |
2. | 9:50 | 10:35 |
3. | 10:50 | 11:35 |
4. | 11:40 | 12:25 |
5. | 12:30 | 13:15 |
6. | 13:20 | 14:05 |
7. | 14:10 | 14:55 |
Vukovar, grad o kojemu smo imali prilike toliko toga čuti, sada imao mogućnost i uživo vidjeti. Tog prohladnog jutra, 24.11.2016., u ranim jutarnjim satima krenuli smo prema željno iščekivanom odredištu. Učiteljice Mirjana Turkalj i Sandra Jerković bile su naša pratnja na putovanju, a poslije su nam se priključili i učenici OŠ Generalski Stol. Na putu do Vukovara, nismo mogli puno toga vidjeti jer je još uvijek bio mrak a prve zrake sunca dočekale su nas upravo u Vinkovcima. Za manje od pola sata stigli smo na naše odredište ispred hostela Dubrovnik. Tamo smo dobili lunch pakete i autobusom se odvezli dalje do dvorca Eltz. U njemu je bilo puno lijepih stvari iz novije povijesti, zato što je tijekom rata bio većim dijelom razoren te nanovo obnovljen. Poslije obilaska dvorca nastavili smo svoje razgledavanje u muzeju Vučedolske kulture gdje je bilo puno povijesnih znamenitosti koje je vrijedilo vidjeti. Obišli smo 19 prostorija i svaka je bila zanimljiva i poučna zato što smo se vratili čak 5000 g. unatrag i zaključili da su Vučedolci bili izuzetno pametan narod. Nakon ovog razgledavanja, otišli smo na ručak koji nas je ugodno okrijepio.
Poslije smo imali predavanje koje nas je sve pomalo rastužilo tako da nam je dobro došao odmor u hostelu. Hostel Dubrovnik prije je bio vojarna, ali je preuređen i to vrlo lijepo i ugodno. Nakon kratkog odmora, autobus nas je odvezao do grada gdje smo imali slobodno vrijeme koje smo pametno iskoristili. Zatim je na red došla večera, a poslije nje odlazak u disko. Tamo smo se lijepo zabavili da bi se poslije umorili, ali zadovoljni vratili na noćenje u hostel. Sljedeći dan nakon ugodnog, ali ne dovoljno dugog spavanja, morali smo krenuti već u 8h na doručak da bi naklon njega otišli na groblje. Tamo smo vidjeli 938 bijelih križeva, 937 ne identificiranih žrtava, te veliki zračni križ okružen vijencima i svijećama. Prizor koji smo vidjeli bio je veoma žalostan. Poslije smo krenuli na Ovčaru gdje smo čuli još potresniju priču o toj masovnoj grobnici u kojoj su žrtve bile i poznati ratni izvjestitelji Hrvatskog radio Vukovara Sinišu Glavaševića te Jean Michel Nicolier. Naš obilazak nastavili smo odlaskom do Trpinjske ceste gdje smo čuli o Blagi Zadri Marku Babiću i njihovom uništavanju tenkova. U čast njima postavljen je jedan tenk ispred Memorijalnog Centra, bili smo kod hangara i poznatog vodotornja, simbola Vukovara, koji je bio veći nego što smo očekivali čak 50 m. Nakratko smo imali pauzu za ručak da bi poslije toga otišli u Vukovarsku bolnicu koja je nama ostavila duboki dojam o svemu što se događalo tamo za vrijeme rata. Podrum, u koji smo ušli ostao je isti kao tada, samo su zavojem zamotane lutke zamjenjivale ljude u njoj. Nakon razgledavanja bolnice otišli smo na još jedno predavanje o minama da bi poslije imali kviz u kojem je naša škola zajedno s OŠ Generalski Stol bila 3. po redu. Nakon završetka kviza otišli smo u hostel po naše stvari te se sretni i zadovoljni autobusom uputili kući. U Vukovaru nam je svima bilo jako lijepo, usprkos svim tužnim stvarima koje smo vidjeli. Puno toga smo naučili, sklopili nova prijateljstva, ali i nove ljubavi. Sve u svemu zahvalni smo što smo imali priliku vidjeti taj divni grad.
Ana Vukas, 8.b OŠ Plaški