« Rujan 2024 » | ||||||
Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | 1 |
2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
30 | 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 |
SAT | ||
0. | 8:10 | 8:55 |
1. | 9:00 | 9:45 |
2. | 9:50 | 10:35 |
3. | 10:50 | 11:35 |
4. | 11:40 | 12:25 |
5. | 12:30 | 13:15 |
6. | 13:20 | 14:05 |
7. | 14:10 | 14:55 |
Dana 7.2.2019. u ranim jutarnjim satima, učenici naše škole otputovali su u dvodnevni posjet Vukovaru. Svi smo bili veoma uzbuđeni i jedva smo dočekali da stignemo na odredište.
U Vukovar, točnije pred Memorijalni centar Domovinskog rata Vukovar, stigli smo u 11 sati. Dočekali su nas ljubazni domaćini i objasnili nam tijek događanja. Nakon obilnog ručka i razgledavanja bivše vojarne, uputili smo se u razgledavanje samog grada. Razgledavajući grad, brojne misli su nam prolazile kroz glavu. Grad, koji je bio porušen do temelja, danas prekrasno izgleda. „Nema izloga u kojem ste se divili vlastitim radostima, nema kina u kojem ste gledali najtužniji film, vaša je prošlost jednostavno razorena i sada nemate ništa.“ (Siniša Glavašević) Ljubav njegovih Vukovaraca uspjela ga je ponovno dići na noge. „Nema leđa jačih od mojih i vaših, i zato, ako vam nije teško, ako je u vama ostalo još mladenačkog šaputanja, pridružite se.“ ( Siniša Glavašević) Samo Dunav tiho teče skrivajući mnoge tajne o lijepim i ružnim vremenima. Na istom tom Dunavu, na brodu, bili smo navečer u disku. Prekrasna atmosfera nije nikoga ostavila ravnodušnim. Plesali smo do mile volje, a poslije se, već pomalo umorni od puta i zabave, uputili u hostel Dubrovnik na spavanje. Drugog dana, 8.2.2019., nakon doručka krenuli smo u razgledavanje memorijalnih lokacija u pratnji vodiča koji nam je sve potanko objasnio. Posjetili smo ,ali samo turistički, tvornicu obuće Borovo, zatim smo se zaustavili na Trpinjskoj cesti, obišli vukovarsku bolnicu, Memorijalno groblje, a potom i Ovčaru. Na povratku prema hostelu zastali smo u crkvi sv. Filipa i Jakova kao i kod nezaobilaznog vodotornja koji nam je još iz daljine plijenio pozornost. I danas, kao i u vrijeme rata, stoji poput diva koji čuva svoj grad i svoje Vukovarce. Uspio je , uz brojne granate „ostati na nogama“ i davati neopisivi moral svojim građanima. Hvala mu na tome. Nakon ručka uputili smo se na zadnju lokaciju, u Ružičkinu kuću, gdje smo imali zadnje predavanje i kviz. Našu školu predstavljale su učenice Melani Matovina i Matea Hodak koje su se junački borile i osvojile odlično 3. mjesto. Puni raznoraznih dojmova i emocija uputili smo se svojim domovima. Oduševljeni predivnim domaćinima i junačkim gradom vraćamo se noseći Vukovar u srcima. Hvala ti Grade na svemu. Ostaj nam dobro do nekog novog susreta.
„Grad- to ste vi.“ Nikolina Ožanić