Osnovna škola Plaški

Povijest kao znanost koja nosi titulu “učiteljice života“ kroz vremenski odmak, a temeljena na povijesnim izvorima, prati i školstvo kao važan čimbenik svake velike i male sredine. Tema razvoja školstva dio je i povijesnog promatranja jer u društvenom pogledu školstvo oblikuje ljudske zajednice i omogućava predviđanje razvoja društva u budućnosti. Povijesna promatranja i istraživanja školstva omogućavaju modelatorima društva učenje na greškama iz prošlosti.

I u Plaščanskoj dolini stanovništvo je kroz prošlost pridavalo važnost školstvu shvaćajući  koju ono ulogu ima u  razvoju mladih naraštaja, shvaćajući da ono postavlja temelje za lakše snalaženje mladih u budućnosti.

Kako ove 2015./2016. školske godine Osnovna škola Plaški obilježava dvadesetu godišnjicu postojanja i rada u suvremenoj i samostalnoj Republici Hrvatskoj, pokušat ćemo  objektivno i na temelju dostupnih povijesnih izvora progovoriti o  povijesti školstva u našemu kraju.   

Samo ime „Plaški“, kojim se danas imenuje općina ogulinske regije i sastavni teritorijalni dio Karlovačke županije, u povijesnim se izvorima prvi puta spominje u razvijenom srednjem vijeku.  Naime,  darovnicom kralja Stjepana II,  koja datira iz 12. stoljeća, spominje se župa Plaški  koju imenovani kralj daje pod upravu Splitske nadbiskupije.  

Ipak, istraživati povijest školstva u tako ranoj povijesnoj fazi nije potrebno jer se općenito srednjovjekovno doba naziva „mračnim dobom“. Jedan od važnih razloga za to je stroga feudalna podijeljenost stanovništva u kojoj je većina neobrazovana baš iz razloga što se obrazovanje sustavno ne provodi, niti kroz instituciju države niti, tada drugi stalež po važnosti i moći, svećenstvo. Važno je istaknuti da manjina, koja u srednjovjekovnom društvu vlada nad većinom, podržava navedenu neobrazovanost da bi lakše kontrolirala i držala potlačenom većinu.

Sustav obrazovanja širih masa ljudi moguće je zbog navedenog pratiti od razdoblja kasnog novog vijeka. Hrvatske zemlje u novome vijeku, a time i Plaščanska dolina, sastavni su dio Habsburške Monarhije. Prve reforme na području školstva Habsburške Monarhije provela je carica Marija Terezija, koju je povijest ubrojila u vladare prosvjećenog apsolutizma.

Podsjetimo se, razdoblje prosvjetiteljstva je razdoblje buđenja ideja kao što su „znanje je moć“ ili „vjerujmo u znanje“. Iz navedenih parola i reformi koje će uslijediti u tome smjeru, može se izvesti  zaključak kako i vladari u razdoblju prosvjtiteljstva podržavaju obrazovanje širokih masa ljudi vjerujući u dobrobit znanja i obrazovanja.

Povijesni izvori upravo u razdoblje vladavine Marije Terezije smještaju i osnivanje prve škole u Plaščanskoj dolini. Prva škola u Plaščanskoj dolini osnovana je 1746. godine i to kao vjerska škola tj. bogoslovija. Feudalizam i staleške podjele još će stotinu godina kasnije opterećivati europsko društvo i bit će potrebna velika revolucija da bi se dovelo do promjena kojima će se stvarati društvo jednakih. U staleškim podjelama feudalnog društva Crkva kao institucija i kler imat će veliku ulogu, ne samo kao veleposjednici nego i kao pismeni ljudi. Stoga će njima školovanje budućih naraštaja i biti povjereno, pa nije za čuditi da je i prva škola u Plaščanskoj dolini upravo vjerska škola. Iz povijesnih izvora, osim datiranja otvaranja prve škole u Plaškom, može se iščitati kako je poznati učenik škole, a kasnije kratko i profesor iste, 1866. godine bio Nikolaj Mandić, ujak svjetski proslavljenog izumitelja Nikole Tesle.

Polet prosvjetiteljskih ideja u Europi  dogodit će se u drugoj polovici 19. stoljeća, a time još značajnije zahvatiti i nasljedne zemlje Habsburgovaca. Na području Vojne krajine, kojoj je pripadala  Plaščanska dolina i koja je bila pod direktnom upravom Beča, naređeno je 1764. godine da u svakom štabskom mjestu i svakom okrugu bataljuna pukovnije mora biti sagrađena njemačka škola koja će se financirati djelomično na državni trošak, a djelomično na trošak krajišnika.

 Nakon uvođenja obaveznog školovanja za djecu, donosit će se i posebne uredbe o osnovnom školstvu na području Vojne krajine što će rezultirati osnivanjem osnovnih, državnih škola u trajanju od tri godine. U Plaškom se ovakva državna osnovna škola s nastavom na njemačkom jeziku otvorila 1773. godine. Zanimljivo je navesti da se spomenute osnovne škole u povijesnim izvorima još nazivaju erarskim što potječe od latinske riječi „erar“, a pojam označava državnu blagajnu, dakle možemo zaključiti da su neka potrebna sredstva za uzdržavanje škola bila izdvajana iz državne blagajne. Konkretno, općina u kojoj je škola osnovana bila je dužna brinuti se o održavanju prostorija škole, čišćenju, ogrijevu i slično, ali plaće učiteljima isplaćivane su iz državne blagajne.  Ovakvim načinom učitelji su bili direktno vezani uz vlast i obavezni provoditi njenu politiku.

Dok se u velikim gradovima prosvjetiteljske ideje ubrzano šire i dovode do brzog razvoja društva i razvoja njihove svijesti o važnosti obrazovanja, u rubnim, ruralnim područjima taj segment zaostaje, bez obzira na zakon kojim je u  Habnsburškoj Monarhiji bilo utvrđeno obavezno školovanje za svu djecu.

Na prijelazu u 19. stoljeće povijest bilježi da na području Vojne krajine, koje je rubno područje Habsburške Monarhije, obrazovanje nema značaj koji bi trebalo imati s posebnim naglaskom da na navedenom području čak i ne postoje ženske osnovne škole.

Zanimljivost vezana uz tematiku školstva u Plaščanskoj dolini veže se uz francusku upravu nad hrvatskim zemljama u vrijeme Napoleonovih osvajanja. U vrijeme francuske uprave u području koje je Napoleon dao nazvati Ilirskim pokrajnama provode se reforme u duhu modernog shvaćanja čovjeka i države, što znači da se mnogo ulagalo na području cestogradnje i školstva. I Plaščanska dolina, koja je bila sastavni dio Napoleonovih Ilirskih pokrajna, 1809. godine  dobila je zgradu škole od tesanog kamena koja je do danas sačuvana i krasi centar Plaškog. Žalosti nas  činjenica da tako vrijedna povijesna građevina danas nema nikakvu funkciju, štoviše potpuno je zanemarena.

Francuska uprava nad područjem Plaščanske doline ostala je do 1812. godine, a odlukom pobjedničkih sila nad francuskim osvajačem  Europa se vratila u stanje kakvo je bilo prije Francuske revolucije i Napoleonovih osvajanja. Za Plaščansku dolinu to je značilo povratak u sastavni teritorijalni dio Vojne krajine.

Vojna krajina, koja je nastala u 16. stoljeću kao obrambeni prostor protiv Osmanlija, u razvijenom novom vijeku više nema funkciju jer i opasnosti od turskih prodora više nije bilo. Stoga će do konačnog razvojačenja navedenog prostora doći 1873. godine. Područje Vojne Krajine bit će ujedinjeno s Banskom Hrvatskom 1881. godine. U tome razdoblju i sukladno s teritorijalnim promjenama dolazi do reformiranja ranijih krajiških škola. Škole su reformama razdijeljene na opće pučke škole i građanske škole. Bile su to javne škole za svu djecu.

 Opće pučke škole financirale su općine, a građanske škole financirala je država. U povijesnim izvorima isčitava se kako su obavezni školski predmeti opće pučke škole bili čitanje, pisanje i računanje, što naglašava činjenicu kako su navedene škole pružale niži stupanj obuke od tri predmeta, te su postojale u većini naselja, pa tako i u Plaškom.

Građanske škole, koje su pružale viši stupanj obrazovanja, krajem 19. stoljeća postoje u Gospiću, Otočcu, Ogulinu, Slunju, Senju i Karlobagu.

Novi zakon o školstvu, koji je vrijedio za cijelo područje Kraljevine Jugoslavije, pa tako i za Plaščansku dolinu koja je bila njen sastavni dio, donesen je 1929. godine. Zakonom je uvedena obavezna osnovna škola u trajanju od osam godina. Iako je školovanje bilo obavezno, obaveza se nije doslovno provodila. Mnoga su djeca, pogotovo u selima, prekidala školovanje već u drugom ili trećem razredu i to pretežito zbog teških materijalnih prilika u obitelji.

U razdoblju u kojem je Plaški sastavni dio Kraljevine Jugoslavije, povijesni su izvori također zabilježili postojanje državne građanske škole i mješovite građanske škole poljoprivrednog smjera „Nikola Tesla“ u Plaškom. Škole su s radom počele 1921.godine. Od osnovnih predmeta u školi navode se hrvatski ili srpski jezik, povijest, geografija, matematika, geometrija, crtanje, prostoručno crtanje, kemija, te dodatni predmeti: ženski ručni rad, higijena, građansko pravo, knjigovodstvo, domaćinstvo i krasopis.

U razdoblju nakon Drugog svjetskog rata, kada je Plaščanska dolina sastavni dio socijalističke Jugoslavije, u Plaškom djeluje osnovna škola u trajanju od osam godina. Iz sačuvanih dokumenata isčitava se kako škola 60-ih godina 20. stoljeća djeluje u tri smjene i pruža obrazovne usluge za 800-1000 djece godišnje, te kako su uvjeti za rad otežavajući ponajprije zbog nedostatka prostora. Štoviše, nastavnik te škole Milan Sedlar takve uvjete rada naziva „pravom torturom“. Imenovani nastavnik navodi kako škola radi bez prostorija kabineta i dvorane za tjelesni odgoj. 1965. godine na Općinskoj skupštini u Ogulinu donosi se zaključak kako će se odmah pristupiti izgradnji nove školske zgrade u Plaškom s osam učionica i ostalim pratećim prostorom, te da će se u drugoj fazi projekta graditi dvorana za tjelesni odgoj. Ipak, iste godine Općinska skupština u Ogulinu zaustavlja radove zbog nedovoljnih materijalnih sredstava, tako da će Plaški novu školsku zgradu dobiti skoro desetljeće kasnije, točnije 1973. godine.

Osnovna škola u Plaškom tada nosi naziv Osnovna škola „Branko Latas“. U školskom arhivu  sačuvani su pisani izvori koji svjedoče da je navedena škola imala i područne škole u Janjoj Gori, Kuniću, Latinu, Blatima i Plavčoj Dragi. Također, iz statističkog pregleda o broju školskih obaveznika iščitava se kako je školsku godinu 1971./1972. pohađao ukupno 771 učenik, a i u sljedećem desetljeću broj učenika nije se značajnije mijenjao.

U razdoblju nakon Drugog svjetskog rata u Plaškom je kratko djelovala Srednja šumarska škola  ( 1848. - 1851. godine). Prostorije škole nalazile su se na prostoru današnje vojarne, a uz  školski objekt postojao je i internat, tj. škola je djeci osim obrazovnih usluga omogućavala i smještaj. Školovanje u Srednjoj šumarskoj školi u Plaškom završila je samo jedna generacija jer je škola premještena u Karlovac. Predmeti šumarske škole u toku trogodišnjeg školovanja bili su: narodni i ruski jezik, povijest, geografija, matematika, fizika, kemija, botanika i geologija. U organizaciji škole priređivale su se i kulturno-prosvjetne aktivnosti, djelovalo je kulturno-umjetničko društvo „Branko Latas“, dramska grupa, nogometni klub i sl.

Suvremena hrvatska povijest nosi rane i teško breme Domovinskog rata. Kraj 20. stoljeća razdoblje je u kojem će hrvatski narod morati braniti svoj državni teritorij i boriti se za suverenitet. Ratna stradanja odrazit će se negativno na mnoge dijelove svakodnevnog života ljudi, pa tako i sustavno obrazovanje mladih naraštaja. Plaščanska dolina u Domovinskom ratu našla se pod četverogodišnjom okupacijom, međutim povijesni izvori navode da i u tom razdoblju u Plaškom djeluje i osnovna i srednja škola, jer i u doba okupacije na tom području živi oko 5800 ljudi.

Kako se svakodnevni život na okupiranom području odvijao s poteškoćama kao što su nedostatak osnovnih prehrambenih namjernica, loša opskrba električnom energijom, loše telekomunikacijske linije i slično, škole koje s radom počinju 1992. godine svakako rade u vrlo otežavajućim uvjetima. Kao dodatni problem u radu navedenih škola povijesni izvori i svjedoci vremena navode i nedostatak stručnog nastavničkog kadra.

Operacijom „Oluja“ u kolovozu 1995. godine Hrvatska vojska je oslobodila okupirana područja već ranije međunarodno priznate Republike Hrvatske. I okupirano područje Plaščanske doline vraća u državno-pravni poredak Hrvatske države. Prema zakonima o školstvu Republike Hrvatske  već iste godine s radom počinje  i Osnovna škola Plaški.

U prvoj školskoj godini 1995./1996. u  osnovnu školu je upisan 121 učenik u osam razrednih odjeljenja, a s radom 1995. godine počinje i 9 djelatnika na čelu s ravnateljem  gospodinom Milom Vukovićem. Iz sačuvanih dokumenata u arhivu naše škole iščitano je da su nastavu u prvoj školskoj godini izvodili Ana Stipetić i Mile Vuković u razrednoj nastavi, te  Branka Vucelić, Vlatko Kulić, Mirjana Matijašić i Aleksandar Radaković u predmetnoj nastavi.

Zaposlenici u prvoj školskoj godini nakon oslobodilačko-redarstvene akcije „Oluja“, na mjestu tehničkog osoblja, bili su Joso Kosanović na radnom mjestu kotlovničara, Kate Vuković na radnom mjestu tajnice, te Zora Vuković na radnom mjestu kuharice i spremačice.

Od djelatnika koji su s radom počeli prije 20 godina, u školi rade diplomirana učiteljica  Mirjana Turkalj ( rođ. Matijašić) te gospodin Vlatko Kulić koji je danas ravnatelj škole.

 S obzirom na to da je prijeratna školska zgrada u ratnom razdoblju pretrpjela velika oštećenja, prva školska godina odvijala se u razrušenoj i uništenoj školskoj zgradi koja će se postepeno u ovih dvadeset godina obnavljati, velikom zaslugom Karlovačke županije koja je i osnivač škole, ali i zaslugom niza donacija brojnih nevladinih udruga.

Iz ljetopisa škole mogu se iščitati zapisi važnih događanja u proteklih dvadeset godina, školskih izleta, manifestacija, priredbi povodom važnijih događaja tijekom školske godine koji su također popraćeni i slikovnim materijalom. Ono što ipak izaziva posebnu pažnju i vrijedno je istaknuti, su ulaganja u proteklim godinama koja su školu dovela u stanje da se nastava danas odvija u standardima koja prate osnovne škole u okruženju. Tako iz ljetopisa izdvajamo opremanje informatičkog kabineta s 12 računala koja imaju pristup internetu u 2002./2003. školskoj godini. U školskoj godini 2006./2007. organizacija Crvenog križa donirala je školi sprave za igralište koje su postavljene u školskom voćnjaku u čijoj su sadnji sudjelovali i učenici nekoliko godina ranije. Također, u 2007. godini škola je dobila kombi koji je danas važan dio školske imovine i kontinuirano se koristi za prijevoz djece iz posebnih razrednih odjeljenja. Od značajnijih ulaganja u unutrašnjosti školske zgrade ističe se promjena dotrajale drvene stolarije novom i modernom PVC stolarijom u dvije etape, 2009. i 2010. godine. U školskoj godini 2010./2011. udruga OESE Hrvatska  školi je darovala uredski namještaj, a u etapama tijekom niza godina obnavljani su i parketi u pojedinim prostorijama, te sanitarni čvorovi. Prostorije škole redovito su okrečene, a pojedini kabineti kao i glavni školski ulaz posebno su oslikani. Za to treba pohvaliti djelatnike zadužene za estetsko uređenje škole, njihove suradnike i vrijedne učenike.

Ukupna površina obnovljene školske zgrade u Plaškom je 5000 m2. Škola osim učionica raspolaže i popratnim prostorijama : školska knjižnica, kabineti za nastavnike, već spomenuti informatički kabinet i obnovljena školska kuhinja u koju su posljednja ulaganja vršena 2014./ 2015. školske godine, te ona sada zadovoljava zakonski propisane standarde za rad. Školska dvorana za tjelesni odgoj obnavljana je u 2003.godini i ona čini sastavni dio školske zgrade.

Škola danas zapošljava 44 djelatnika, od toga 37 djelatnika radi u neposredno odgojno-obrazovanom radu, a 7 je osoba zaposleno na poslovima administracije i poslovima održavanja školske zgrade. U 2001. godini na dužnost ravnatelja izabran je gospodin Vlatko Kulić koji i danas obnaša tu dužnost. Nastava je podijeljena na predmetnu i razrednu nastavu, a sve nastavne programe danas vode stručno osposobljeni nastavnici i profesori.

Posebno treba istaknuti kako škola ima i dva razredna odjeljenja u kojima nastavu pohađaju učenici s posebnim potrebama tj. s intelektualnim poteškoćama i s poteškoćama u razvoju te ih je zbog navedenog teško integrirati u redovni razredni odjel. I njima, kao sastavnom dijelu naše zajednice, škola pruža obrazovne usluge i širom otvara svoja vrata kako bi ih osposobila za budući život sukladno njihovim mogućnostima.

Kao sastavni dio Osnovne škole Plaški djeluje Područna škola Saborsko u Saborskom. Na temeljima stare, u ratnom vihoru razrušene školske zgrade, izgrađena je nova i velika škola koja je s radom počela u 2002. godini. Zbog malog broja djece u Područnoj školi Saborsko nastavu u kombiniranim razrednim odjeljenjima izvode dvije učiteljice razredne nastave.

U školskoj godini 2015./2016. u Područnu školu Saborsko upisano je samo devetero djece.

Poseban problem današnjeg školstva je kontinuirani pad broja rođene djece u Republici Hrvatskoj, te učestala ekomonska migracija stanovništva prema zemljama Europske unije koje nude sigurnost zapošljavanja, a time i viši standard života. Navedeno podrazumijeva i kontinuirano smanjivanje broja učenika u školama.

I naša škola suočena je s malim brojem upisane djece. Statistički podaci iz arhiva škole bilježe, kako je već spomenuto, da je u prvu školsku godinu u kojoj je škola počela s djelovanjem upisan 121 učenik, u sljedećoj školskog godini 1996./97. škola je upisala 159 učenika, u školskoj godini 1997./98. upisano je 178 učenika, 1998./99.upisan je 201 učenik,  da bi s ulaskom u novo tisućljeće broj upisnika počeo padati.  Iako pad broja upisane djece nije drastičan, pa tako i u ovoj školskoj godini imamo upisanih 160 učenika, žalosti činjenica  da se broj školskih obaveznika niti ne povećava te da nema naznaka kako ćemo u skoroj budućnosti biti velika škola  kao u doba prije Domovinskog rata.

Novi izazovi za školstvo u Republici Hrvatskoj su reforme koje nas očekuju u skoroj budućnosti. One se ponajprije odnose na promjene u sadržaju, procesu učenja i aktivnostima koje bi za konačni cilj trebale imati bolji odgoj i obrazovanje, tj. odgoj i obrazovanje primjereno današnjem modernom, tehnološkom društvu. Promjene su to koje većina stručnog kadra u državi smatra neophodnima, jer tehnološki napredno društvo u kojem živimo više ne dozvoljava suhoparnu nastavu u kojoj su ploča i kreda, bilježnica i knjiga osnovna nastavna pomagala. Dijete modernog tehnološkog društva traži više da bi bilo bolje motivirano za rad.

U konačnici mladi modernog tehnološkog društva zaslužuju više. Da bi se reforme kvalitetno provele, potrebno je još više ulaganja u modernizaciju škola. Vrijeme će pokazati postoji li dovoljno materijalnih sredstava i volje jer promjene, ako ostanu samo na papiru, neće značiti napredak. Suočeni smo s nepobitnim činjenicama da uvjeti rada u školama nisu jednaki u svim dijelovima države, da u pojedinim dijelovima države učenici zbog udaljenosti škola ustaju i po nekoliko sati ranije da bi stigli na nastavu, te da svaki peti učenik  Republike Hrvatske pohađa područnu školu koja je u pravilu lošije opremljena. Moderna nastava hitno zahtijeva rasterećenje mladih od niza nepotrebnih činjenica i uvođenje praktičnog rada s tehnologijom, svima dostupnom, jer tehnologija je naša sadašnjost i  naša budućnost.

 Djelatnici u odgojno-obrazovnom radu, kao i uvijek, prilagodljivi su jer vole svoj poziv. Čak i onda kada im se čini da izlaza nema, nekako pronađu način da mladom naraštaju kvalitetno ispune vrijeme provedeno u školi, pruže znanje, podršku, savjete i pouke, te ih u pustolovinu života pošalju spremne.

Stoga, spremamo se i za nove izazove poučavamo, te zajedno s djecom učimo.

„Nauka nam obećava istinu!“ ( Le Bon)

Sandra Jerković; prof. povijesti

Plaški; 1.lipnja, 2016.