Tu i tam spakiram ruksak. Volim to jako, jako, najjače. Dok sam još doma, volim taj zadnji klik kopči svog zmazanog i poderanog ruksaka. Volim kad nemam plana. Kad je sve dobro. Volim osmijehe, daljine, volim spore autobuse, šarene zalaske sunca.

Svakim pregledom bliže je ostvarenju svog cilja. Pomozimo joj skupa. Unaprijed zahvaljujem na svakom kliku u njeno ime. 

http://www.staputovanja.com/blogomokosvijeta#/natjecaj/199