Kanjon Kamačnik ili kako smo uprljali tenisice (terenska nastava učenika šestih razreda)
Autor: Ivan Kardum, 23. 5. 2024.
Učenici šestih razreda bili su na terenskoj nastavi 9. svibnja 2024. Prva stanica na putu bio nam je kanjon Kamačnik u Gorskom kotaru. Bilo je tu hodanja, planinarenja, preskakanja lokvi i hodanja kroz blato jer je naravno dan ranije padala kiša. Priroda je zaista čudna. Zašto sve nije bilo suho pa da ne uprljamo tenisice? No, dobro. Priroda je ipak bila super. Vidjeli smo razne životinje – kukce, žabe, velike puževe pa čak i jednu potpuno bezopasnu bjeloušku. Bilo je tu i raznog cvijeća – najviše nam se svidjelo plavo mišje uho. Naučili smo kako izgleda bukva. Put nas je vodio kraj slapova i brzica. Voda je bila kristalno čista i bistra. Probali smo je – ima poseban okus. U sjećanju nam ostaju boje – sve moguće nijanse zelenih i plavih i izvor rijeke Kamačnik. Ponor dubok više od 118 metara nasred jezera gdje voda najednom iz zelene prelazi u plavu. Sljedeća stanica bio je Centar za velike zvijeri u Staroj Sušici. Znate li ih nabrojati? Ako ne znate, to su medvjed, vuk i ris. Tri vrste koje su u Hrvatskoj bile skoro istrijebljene, a sada ih se opet može vidjeti u prirodi. Film u kojem smo naučili kako se prati život životinja u divljini, a da im ne smetamo ili kako se to kaže neinvazivno bio je zabavan jer smo vidjeli medvjede koji radoznalo njuškaju ili se igraju sa skrivenom kamerom. Centar ima i repliku brloga u kojem medvjed spava zimski san. Mnogo smo naučili o životinjskom svijetu Gorskog Kotara i Hrvatske. Tu smo već bili i gladni pa je slijedio ručak, slobodno vrijeme za igru i povratak kući. Bio je ovo dug i naporan dan, ali isplatio se. Naučili smo što znači zaštićeni krajobraz i kako svaki naš korak, ubrani cvijet ili bačeno smeće utječe na osjetljiv ekosustav. Vratili smo se u Poreč puni znanja i dobrih utisaka. Dunja Klarić