Osnovna škola Privlaka

Kako im je bilo?

Neki kažu lakše nego što su mislili, dok su drugi jedva dočekali da završi desetodnevni izazov. Za neke je ovo bio eksperiment kojeg ne bi ponovili, a neki su bili toliko uspješni da će i u budućnosti manje vremena provoditi uz ekrane te će selektivno birati medijske sadržaje.

Projekt je organizirala Udruga Cinaz iz Zadra, a cilj je osvijestiti koliko često i s kojom svrhom provodimo vrijeme uz ekrane, potaknuti djecu da dio vremena koji provode pred ekranima provedu u nekim drugim aktivnostima te pomoći u razvoju kritičkog razmišljanja. Kao takav, ovaj projekt se uklapa u ciljeve Građanskog odgoja, a u našoj školi se provodi već dugi puta. Ove godine sudionici su bili učenici 5.a i 5.b razreda (razrednice: A. Nemarić i I. Borzin / V. Grbić): Tamara Glavan, Viktorija Mustać, Meggie Grbić, Nika Vojnić, Ivan Mustać, Monika Janči, Clara Požarina, Petra Glavan, Marina Gal, Josip Težak, Ozana Dušanić i Mia Kolanović. Učenici su za vrijeme projekta vodili dnevnik i bilježili svoje aktivnosti tijekom dana; ako su koristili neke medije, zabilježili su i razlog korištenja, a u svemu su im pomagali roditelji, koji su također bilježili svoja zapažanja. Svi su se hrabro suočili s izazovom, a prema bodovnoj tablici najuspješniji su bili: Viktorija Mustać i Tamara Glavan s maksimalnih 56 bodova te Ivan Mustać s 55 bodova.

U sklopu projekta održan je roditeljski sastanak na kojem su roditelji upoznati s detaljima sudjelovanja, uz predavanje o utjecaju medija na djecu i mlade i prikaz akcijskog istraživanja Udruge Cinaz. Organizirano je i druženje nakon provedbe projekta te završni sastanak na kojem su učenicima dodijeljena priznanja i pokloni. Bez obzira na bodove, svi su postigli određeni uspjeh u ovom projektu jer najvažniji zadatak zapravo nije bio pobijediti druge već samoga sebe.

Koliko im je bilo teško, koliko su ustrajali, što su promijenili u svojim svakodnevnim navikama te kako su utjecali na svoje bližnje najjasnije možemo vidjeti iz zanimljivih komenatara učenika i roditelja tijekom projekta.

Zanimljivi komentari učenika:

„Gledao sam televiziju, ne mogu zaspati bez nje“

„Htjela sam koristiti facebook, gledati TV, pogledati što ima novo na blogovima i youtubeu, a nisam“

„Bila sam uz televiziju tijekom ručka i doručka jer mi je televizija, ono doslovno, ispred stola gdje jedemo“

„Bilo mi je teško maknuti se od TV-a, mobitela. Htjela sam odustati, ali nisam.“

„Stizale su poruke s facebooka, htjela sam na mob.“

„Imali smo radionice kući, radili smo razglednice.“

„ S roditeljima sam igrala „Čovječe ne ljuti se“

„Danas sam poželjela ići na Skype i pričati s prijateljicom.“

„Bratić je spavao kod mene te sam mu ispričala moj projekt pa smo cijelo veče igrali Metropoly.“

„Gledala sam 'Male znanstvenike' na tv-u jer smatram da je to vrlo poučna emisija.“

Zanimljivi komentari roditelja:

„Puno više vremena je proveo vani, u igri s prijateljima. Inače dosta vremena provede u igranju video igrica.“

„Razgovaramo o svemu, nema gledanja TV-a“

„Ni ostali u kući ne pale tv, pomažemo Petri da izdrži bez TV-a.“

„Marina se trudila, ali je ipak bilo teško, misli su joj se vrtile oko ekrana“

„Zaključila sam da Clara uz svoje školske i dječje obveze savršeno može bez malih ekrana, mobitela i kompjutera.“

 „Ozbiljno je pristupila zadatku. Cijelo vrijeme podsjeća i sebe i ukućane da ne gledamo TV.“

„Pomaže piturivati kuću“

„Moje se dijete mimo škole ne druži ni s kim. Naravno da će onda biti za računalom.“

„Ipak smo dokazali da se bez ekrana može.“