Osnovna škola Ravne njive-Neslanovac Split

Dana 18.09 smo se okupili ispred škole, smjestili u autobus i krenuli prema zlatnoj Slavoniji. U autobusu su nam rekli da umjesto u Smiljan idemo u Zagreb, ali to nam nije moglo pokvariti dobro raspoloženje.

Kad smo stigli u Zagreb, vodiči su nam zaplijenili Hajdučke šalove i zastave kako nebi izazivali navijače Dinama. Krenuli smo u obilazak grada Zagreba. Vidjeli smo katedralu, Trg bana Jelačića, vozili smo se uspinjačom i bili smo na Gornjem gradu. Vratili smo se u autobus i nastavili naš put prema Villi Valpovo. U autobusu je vladala dobra atmosfera, pjevalo se,sviralo, pa čak i slavilo rođendan naše Tine Veljače. U večernjim satima stigli smo u Villu Valpovo umorni, ali spremni za još zabave. Nakon večere spremili smo se za disco i krenuli u ludi provod. Nakon toga stiglo je vrijeme za nama još draže lutanje po sobama.

Najtužniji dan nam je stigao, a kiša je samo naglasila njegov dojam. Saznali smo puno o prošlosti Hrvatske i tužnu istinu o gradu heroja. Obišli smo Vukovarsku bolnicu, Ovčaru tj. memorijalni centar. Zbog neprospavane noći neki se nisu osjećali dobro, pa su ostali u Vukovarskoj bolnici. Nastavili smo put prema Iloku gdje smo ručali i vidjeli Iločke podrume. Tako smo se vratili u hotel i na večeri proslavili rođendan nastavnika Tolića.
 

Novi dan, nove avanture. Poslije doručka krenuli smo u Osijek gdje smo vidjeli Osječku katedralu, muzej, Tvrđu i prošetali kraj rijeke Drave. Nastavili smo putovanje prema Orlovom putu u kojem smo ručali, vozili se kočijom, te upoznali domaće životinje. Potom smo išli na bazene gdje se Matej pravio važan te nam išao pokazati kako razbiti pločicu u bazenu pa je pritom razbio glavu. Navečer smo se vratili u hotel, večerali i nastavili se dobro zabavljati.

 

Došao je taj dan rastanka. Ustali smo se u ranim satima i krenuli u dugu vožnju prema Smiljanu. Svi smo bili umorni pa su neki "ubili oko" u autobusu. Negdje na putu do Smiljana nas je zaustavila policija koja nam je omogućila dobrih 45 minuta odmora. Stigavši u Smiljan smo posjetili Memorijalni centar Nikole Tesle gdje smo gledali film o njegovim izumima te onako umorni svi zaspali. U autobusu nam je raspjevana vodička pjevala onu poznatu: "Kad se sjetim, suza krene,.." pa smo svi pustili i po koju suzu. U kasnim satima smo se vratili umorni, tužni, ali puni novih doživljaja i iskustava. 
 

Dana 18.09 smo se okupili ispred škole, smjestili u autobus i krenuli prema zlatnoj Slavoniji. U autobusu su nam rekli da umjesto u Smiljan idemo u Zagreb, ali to nam nije moglo pokvariti dobro raspoloženje.

Kad smo stigli u Zagreb, vodiči su nam zaplijenili Hajdučke šalove i zastave kako nebi izazivali navijače Dinama. Krenuli smo u obilazak grada Zagreba. Vidjeli smo katedralu, Trg bana Jelačića, vozili smo se uspinjačom i bili smo na Gornjem gradu. Vratili smo se u autobus i nastavili naš put prema Villi Valpovo. U autobusu je vladala dobra atmosfera, pjevalo se,sviralo, pa čak i slavilo rođendan naše Tine Veljače. U večernjim satima stigli smo u Villu Valpovo umorni, ali spremni za još zabave. Nakon večere spremili smo se za disco i krenuli u ludi provod. Nakon toga stiglo je vrijeme za nama još draže lutanje po sobama.

Najtužniji dan nam je stigao, a kiša je samo naglasila njegov dojam. Saznali smo puno o prošlosti Hrvatske i tužnu istinu o gradu heroja. Obišli smo Vukovarsku bolnicu, Ovčaru tj. memorijalni centar. Zbog neprospavane noći neki se nisu osjećali dobro, pa su ostali u Vukovarskoj bolnici. Nastavili smo put prema Iloku gdje smo ručali i vidjeli Iločke podrume. Tako smo se vratili u hotel i na večeri proslavili rođendan nastavnika Tolića.
 

Novi dan, nove avanture. Poslije doručka krenuli smo u Osijek gdje smo vidjeli Osječku katedralu, muzej, Tvrđu i prošetali kraj rijeke Drave. Nastavili smo putovanje prema Orlovom putu u kojem smo ručali, vozili se kočijom, te upoznali domaće životinje. Potom smo išli na bazene gdje se Matej pravio važan te nam išao pokazati kako razbiti pločicu u bazenu pa je pritom razbio glavu. Navečer smo se vratili u hotel, večerali i nastavili se dobro zabavljati.

 

Došao je taj dan rastanka. Ustali smo se u ranim satima i krenuli u dugu vožnju prema Smiljanu. Svi smo bili umorni pa su neki "ubili oko" u autobusu. Negdje na putu do Smiljana nas je zaustavila policija koja nam je omogućila dobrih 45 minuta odmora. Stigavši u Smiljan smo posjetili Memorijalni centar Nikole Tesle gdje smo gledali film o njegovim izumima te onako umorni svi zaspali. U autobusu nam je raspjevana vodička pjevala onu poznatu: "Kad se sjetim, suza krene,.." pa smo svi pustili i po koju suzu. U kasnim satima smo se vratili umorni, tužni, ali puni novih doživljaja i iskustava.