Osnovna škola "Retfala" Osijek

MILIJUNI KLIKOVA

Pjesme Jelene Rozge slušaju se jer imaju prepoznatljiv stil, nekakav „rozga ritam“ prema kojem odmah prepoznamo da je pjesma njezina. Skladbe nam se čine vrlo privlačnima, no kad počnemo razmišljati o tekstu – čine nam se problematičnima. I to ne samo kod Jelene Rozge, nego (često još više) i kod nekih drugih izvođača koji su svojim „pjesmama“ postali popularni. Primjer je poznata hrvatska grupa Magazin koja je hitovima Kemija, Sijamski blizanci, Još se ne bih udala itd. „daleko dogurala“. Tekstovi tih pjesama su im „O, moj Bože“ što dovoljno potvrđuju samo dvije rime pjesme Sijamski blizanci: „...bila bi nam lijepa beba, moje oči, a na tebe cijela, pa da iz kolica vire crte tvoga lica...“ Ako bismo i mogli pronaći smisao ovog dijela teksta, neizbježno se nameće i zaključak da se o temi govori na primitivan način (uz dužno poštovanje bračnom paru Huljić koji piše Magazinove pjesme).

Severina je ovo ljeto objavila nezaobilazni hit Brad Pitt (čak se i rimuje hit - Pitt :P). Prava je to disco stvar koja „diže na noge sve živo“, no sumnja se da je Severina svojim Bradom plagirala ne jednu, nego nekoliko pjesama (spominju se Stereo love Edwarda Maye i Vike Jiguline). Temeljni problem je opet tekst u kojem prva strofa govori o jednoj temi (pogađate kojoj kad je Severina u pitanju), a refren govori o nečemu posve drugom, tako da „niđe veze“ u ovoj pjesmi. No opet je na takvoj pjesmi više milijuna klikova.

IMA SJAJNIH GLAZBENIKA

Da ne budemo posve razočarani domaćim pjesmama, pomažu nam naši susjedi i drugi stranci koji su u još goroj situaciji. Dobar primjer su cajke. Pojam cajke razvio se tek kad se razvila turbo-folk glazba koje prije nije bilo na našim prostorima. Prije je postojao folk, a za pjesme tog žanra može se reći da su ipak kompletnije. Tekstovi Miroslava Ilića, Halida Bešlića (onog danas „nepoznatog“), Hanke Paldum i drugih bili su, moje je mišljenje, ipak puno bolji, a glazba (sa harmonikom i ostalim srodnim instumentima) zajedno sa tekstom činila je – dobru pjesmu. Ipak, turbo folk je ipak nešto naslijedio od svog „starijeg brace“ folka, a to je tematika pjesama. Uglavnom sve te pjesme pjevaju o propalim ljubavima, žaljenjima za srodnom dušom, ´vamo-tamo... No danas su tekstovi o tim temama i pjevanje primitivniji, da ne kažem prljavi.

Niti strani izvođači nisu ništa bolji od naših. Ista stvar – bitan je ritam, a tekst je uvijek o nekom plesu, partyu... – plitak. Primjeri su pjesma Alexandre Stan – Mr. Saxobeat te On the floor Jennifer Lopez, za koje mi se ni ne daju pisati brojke klikova na YouTubeu. Oni koji se malo više osvrću na tekstove, mogli su primijetiti kako najbolje, najdublje tekstove (uz prateću glazbu, naravno) ima – rock. U Hrvatskoj su primjeri Hladno pivo, Prljavo kazalište, Opća Opasnost, Parni Valjak i dr., dok u stranoj glazbi imamo Red Hot Chilli Pepperse, Simple Plan, Beatlse itd. Ne smiju se izostaviti ni skupine Novog vala koji je trajao krajem osamdesetih i početkom devedesetih, a nezaobilazna je skupina Azra.

Tekstovi su prije bili dubokoumniji, maštovitiji, domišljatiji, ali zvuk je i ritam napredovao (iako je nekom svejedno draže slušati starije izvođače ). U pjesmama, najviše repera i hip-hopera, često čujemo i psovke pa se ljudi zapitaju „Kakav je to tekst?“ Njima su skloni TBF-ovci (koji ih, mislim, ipak znaju staviti na pravo mjesto, odnosno one imaju nekakvo svoje opravdanje), Edo Maajka, Shorty... Ni ja ne bježim od činjenice da slušam te pjesme, ali zbog sveukupnoga, smislenoga sadržaja teksta. Ipak, pisci tekstova svakako trebaju pripaziti na ono što pišu, ljudi su željni dobrih pjesama!

 Ivan Vranješ, 8.b