Osnovna škola "Retfala" Osijek

Ima i onih drugačijih. Njih nazivaju štreberima. Oni ne idu na Facebook ili MSN svakih pet minuta, njihove ocjene su odlične (hm, pitam se zašto), kada god stignu idu u šetnju s prijateljima, čitaju knjige... Oni su jednostavno shvatili da nema smisla pričati s nekim na Facebooku, kad bi bilo normalnije s njim izići van i tako porazgovarati. Umjesto ismijavanja ovakvih mnogi bi trebali pokušati shvatiti i dobre i loše strane spomenutih društvenih stranica pa bi možda drukčije razmišljali.

MODNE MARKE I SKUPI MOBITELI

Veliki problem postala je i ovisnost o modnim markama, usko povezana i s novcem. Tko nema Nike ili Adidas tenisice postaje glavna meta ismijavanja. Zašto se rugati nekome tko si ih ne može priuštiti, ili mu se ne jednostavno ne sviđaju? Svatko ima svoj ukus, zar ne? No neki to još nisu shvatili. Sve cure imaju odjeću iz Zare, H&M-a, New Yorkera... Neke se time čak i hvale, i prave važne. Vrlo često razgovor djevojčica započinje ovako: Gdje si kupila tu majicu? Jako je lijepa. Sigurno je bila jako skupa. Svi se mi volimo dotjerati i lijepo obući, no današnje djevojčice shvaćaju to malo preozbiljno.

Pitanje Kakav imaš mobitel? sve češće si međusobno postavljamo. Iphone, Nokia, Samsung... Naše bi mame rekle Koga je briga koja je marka mobitela, važno da možeš nekoga nazvati. No nama je to bitno, da ne budemo odbačeni u društvu. Danas si čudak ako nemaš mobitel s kamerom ili mobitel na dodir. Sve više ovisimo o tome.

KAO U FILMU

Pričanje tračeva i laži jedna o drugoj sve više im postaje glavna zanimacija. Ljubomorne su na neku djevojčicu i onda svima govore laži o njoj po cijeloj školi. Kada im ponestane laži, ubit će ih tišina. Postoje i grupice u kojoj su tri ili četiri djevojčice i nikoga ne puštaju u svoje društvo. Ako se netko ne želi družiti s nekim, treba mu to samo lijepo reći, a ne mu odmah početi psovati i govoriti: Opet se trpaš!

Gledamo previše serija i filmova za tinejdžere.  Gledamo mlade Amerikance i mislimo da se i mi možemo ponašati kao oni. Prvo, to je Amerika, drugo, to je samo film. Šminkamo se sve ranije, mislimo da je to u redu za našu dob. Ako roditelji dopuste, a u većini slučajeva dopuste, većina djevojčica i u školu dođe našminkana.  Sve više ih već u šestom razredu ima dečka. Čim se pojavi neki dečko u društvu, djevojčica se promijeni. Valjda joj toliko znači njegovo mišljenje da se jednostavno isključi. Šminkati se, peglati kosu obvezno svaki dan, lakirati nokte... Zašto se toliko žurimo odrasti umjesto da uživamo u djetinjstvu?

I DJEČACI TRAŽE POZORNOST

Dječaci? Hmm. Svakodnevno u školi rade gluposti samo da bi privukli pažnju djevojčica koje ih, budimo realni, baš i ne zamjećuju. Počinju im prigovarati zbog njihovog izgleda, na primjer: Debela si, smršavi malo!, ili Našminkaj se, izgledaš kao strašilo! Odaju razmišljanje da svE cure moraju biti savršene, našminkane, s lijepom kosom, a opet ne jako debele za njihov ukus. Zamjećuju neku djevojčicu i govore o njezinom izgledu, a sebe zaborave pogledati.

Čini se da i oni gledaju previše američkih filmova i serija, koji očigledno utječu na njihovo mišljenje o mnogočemu.

S druge strane, popularni dečki su najčešće umišljeni, bahati, neuljudni... U njih se obvezno skoro sve djevojčice zaljube jer misle da je njihovo ponašanje normalno i zanimljivo. Pa, i nije baš. Normalniji dječaci su prijatelji sa svim djevojčicama i ne govore ružno o njihovom izgledu jer znaju da on nije najvažniji.

Takva smo generacija, moramo se naviknuti. Kako stariji kažu - nisu loša vremena, loši su ljudi. Ali ne moramo dopustiti da nas povrjeđuju i pobjeđuju oni koji vrijede manje od nas, da nas pojede ovisnost o popularnosti i želja da budemo kao ostali. Možemo se i trebamo usuditi biti drugačiji. Osmijeh na lice i samo optimistično!