Osnovna škola "Retfala" Osijek

Za Valentinovo su mnogi dobili zbilja lijepe poklone; ruže, čokolade, parfeme. Ali ja sam dobila najljepši - upoznala sam malog Mislava Antolovića, devetogodišnjega dječaka koji se hrabro bori protiv teške bolesti. Dapače, to se na njemu ne vidi; on je jedno od najveselije, najživahnije djece koje sam ikad upoznala.

Pomalo sam se bojala tog posjeta; nisam znala što očekivati, s obzirom na to da je Mislav jedini u Hrvatskoj koji boluje od Fanconijeve anemije (bolesti krvnih stanica). Ali sam se ugodno iznenadila. Mislav je baš kao i sva druga djeca njegove dobi, možda čak i otvoreniji i društveniji. Razgovarao je sa mnom kao da se znamo oduvijek, dok se većina djece srami pred nepoznatima.

NIJE MU DOSADNO

Zbog svoje bolesti ima lošu krvnu sliku i vrlo slab imunitet, što jako utječe na njegov život. Naime, zbog slabog imuniteta mora jako paziti da se ne razboli, jer je za njega i obična prehlada opasna. Zato on ne ide u školu, nego nastavu ima u kući. Svakodnevno k njemu dolazi Maja Oremuš, učiteljica iz naše škole, s kojom obrađuje isto gradivo kao i njegovi vršnjaci u razredu. I odličan je učenik. Nažalost, prijatelji mu ne mogu često dolaziti, pogotovo zimi, kad vladaju prehlade, pa se gotovo sve njegovo druženje svodi na telefoniranje bratićima. No on je svejedno sretan; kaže da mu kod kuće nije dosadno, jer se igra s bratom i gleda crtiće. Mislavova mama ipak naglašava:

- Zima nam je najgori dio godine, svi smo u izolaciji, moramo paziti jer vladaju prehlade i svi su bolesni. Najviše volimo ljeto, kad su svi zdravi, pa možemo izlaziti bez staha da će se Mislav razboljeti. – Njoj, međutim, ne smije biti teško, kao ni ostatku njegove obitelji, izdržati nekoliko mjeseci bez čestih posjeta prijatelja i rodbine.

Mislav ima mlađeg brata Jakova, koji je zdrav i najesen treba krenuti u školu, što brine njegove roditelje Ivanu i Slavena, jer nisu sigurni kako Mislava zaštititi od bolesti koji bi mu Jakov mogao donijeti.

Liječenje je ove bolesti komplicirano, lijekove treba nabavljati u inozemstvu, a za potpuno izlječenje potrebno je presađivanje koštane srži. Kako Mislav nema pogodnog donora, njegovi roditelji odlučili su otići u Chicago na umjetnu oplodnju, jer je tamo moguće otkriti koja od oplođenih stanica nosi genetsku bolest, a koja je zdrava. Tada bi Mislav dobio zdravog brata ili sestru od kojeg bi mu mogli presaditi koštanu srž.

KAO SVA DJECA

Naravno, taj postupak je jako skup, zbog čega se za Mislava održavaju brojne humanitarne akcije. U subotu, 18. veljače 2012. sredstva će za njega na svomu nastupu prikupljati plesna skupina iz Zagreb, u Požegi će se održati modna revija, Cibona mu namjenjuje prihod s košarkaške utakmice itd. Mislavovi roditelji ističu da su se mnogi ljudi, nakon što su ih vidjeli u novinama, u emisiji Misija zajedno na HRT-u, ili čuli na radiju, javili želeći pomoći.

Dok se Mislav nije uplašio kad je saznao da je bolestan, njegovi su se roditelji šokirali. Na svim pregledima su se nadali da to nije istina, da je to neka pogreška, tako da su bili zaista iznenađeni kad su shvatili da je to istina, da se to doista događa baš njima. Mislavova mama Ivana iskreno je priznala:

- Još i sad se ponekad iznenadim kad shvatim da je Mislav bolestan. Čak i da u Hrvatskoj ima petsto djece s istom bolesti, i dalje bi mi bilo jednako nevjerojatno da je Mislav bolestan.

Nakon prvotnog iznenađenja Mislavovi roditelji pokušavaju mu omogućiti što normalniji život. To im očito uspijeva, s obzirom na to da, primjerice, ja za Mislava nikad ne bih ni pomislila da je bolestan da to nisam otprije znala. Zapravo, kad sam ga vidjela, pomislila sam da je on točno onakav kakva bi sva djeca njegove dobi trebala biti – veseo, bezbrižan, živahan i otvoren, sretniji i vedriji od gotovo sve djece koje poznajem, dok se hrabro bori s bolešću za koju kaže da je se i ne boji.