Osnovna škola "Retfala" Osijek

Odgovorivši na svih sedam pitanja bez korištenja ijednog džokera, u nedjelju navečer, 7. listopada 2012., natjecatelj kviza „Sve u 7“ oduševio je Hrvatsku svojim znanjem i hrabrošću te osvojio milijun kuna. Novopečeni kviz-milijunaš 28-godišnji je Belomanastirac, Leonard Mlinarić, profesor latinskog jezika i povijesti, koji radi u čak tri škole.

Osjećate li se već kao milijunaš, ili se još niste navikli na sav taj novac i slavu?

Iskreno, ne osjećam se kao milijunaš, jer do sada u životu nisam znao što znači imati toliko novca na jednoj hrpi. Uostalom, iskreno smatram da nije novac to što određuje čovjeka (ili odijelo, kako kaže poslovica), već je to njegova unutrašnjost, biće, duša.

Za koliko ste novih rođaka saznali u zadnjih nekoliko dana?

Moja je rodbina iznimno brojna, pogotovo s majčine strane, ali sve rođake poznajem i nema mogućnosti da se nenadano jave neki novi članovi obitelji. I kad bi se javili, fino bih ih počastio, zašto ne J.

CIJELI SAM ŽIVOT ISTA OSOBA

Zašto ste se prijavili na taj kviz? Je li u pitanju novac, slava, izazov ili nešto drugo?

Na ovaj sam se kviz prijavio da bih testirao svoje znanje i sreću, ali i zbog novčanih nagrada, priznajem. Slava i sva ova pažnja kojom sam obasipan zadnjih 10-ak dana zbilja me, zbilja ne zanimaju.

Jeste li imali tremu? Kako je ona utjecala na vas?

Trema je bila i prevelika, vidjelo se to odmah na prvom pitanju vrlo jasno. Odjednom se upale reflektori, snimaju kamere sa svih strana, gleda te nepoznata publika. A onda se još sjetiš da će to gledati i cijela nacija, tvoji prijatelji, rođaci i obitelj, i odmah si dodatno opterećen. Pretpostavljam da se tako osjećaju i moji učenici kad ih prozovem pred ploču!

Kako ste se osjećali kad ste saznali da ste na zadnje, sedmo, pitanje odgovorili točno?

Ne bih znao izravno odgovoriti na ovo pitanje. Prvi osjećaj bio je šok („Zar je zbilja točan?!“), a onda i sreća. Ali ne zbog osvojenog novca, već zato što sam nastup uspješno priveo kraju.

Što mislite, hoće li Vas taj novac promijeniti?

Cijeli sam svoj život točno ista osoba, što bi mogao potvrditi svatko tko me poznaje. Mnoge su mi se stvari dogodile, ali ni jedna me nije temeljito promijenila, tako da ne će ni ova.

UČENICI SU MI ISPEKLI TORTU

Odakle Vam sve to znanje? Iz enciklopedija, iz škole ili s interneta?

Od najmanjih nogu volim čitati i učiti nove stvari. Svoje znanje crpio sam iz svega navedenog, pa bih rekao da je to jedan neraskidivi trokut. Smatram da čovjek svoje znanje treba proširivati na sve načine i svim sredstvima. Kad sam ja išao u osnovnu školu, u Hrvatskoj interneta još nije gotovo ni bilo, tako da sam najranije znanje stekao u školi i iz enciklopedija. Danas je to najčešće internet.

Ako se na televiziji opet bude emitirao neki kviz s „džokerom zovi“, mislite li da će zabraniti da nazovu Vas, kao i jednom natjecatelju „Milijunaša“?

Zbilja ne znam. Mislim da, ako je riječ o nekim renomiranim kvizašima, onda bi možda i zabranili takvo što. Međutim, ja sam samo „padobranac“. Možda bi ljudima s HTV-a bilo i zgodno vidjeti kako bih se snašao kao džoker nekom drugom igraču.

Kako su na sve to reagirali Vaši učenici?

Svi moji učenici, i sadašnji i bivši, najiskrenije su mi čestitali, i to mi je moralno i veća nagrada od milijuna. U jednoj školi su mi djeca ispekla tortu, u drugoj poklonila ružu, i tako. Sve su to možda mali znaci pažnje, ali meni iznimno važni, jer sam s učenicima u kontaktu gotovo osam sati dnevno.

Hoćete li nastaviti raditi kao profesor?

Zasad zbilja ne razmišljam o promjeni posla jer, ruku na srce, milijun kuna i nije neki iznos s kojim bih sad mogao promijeniti svoj život iz korijena. A vremena su takva da svaka kuna dobro dođe, pa treba posao čuvati. Uostalom, radim ono što volim i za što sam se školovao.

UČENJE SE ITEKAKO ISPLATI

Hoćete li se prijaviti na još neki kviz?

Još ne razmišljam o nekom drugom kvizu, sve mi je presvježe. Za koju godinu tko zna, ali ako bi me sutra zvali za neki novi nastup, ne bih prihvatio.

Budući da ste drugi zaposlenik u jednoj od Vaših škola koji je osvojio  milijun kuna, zanima me donosi li Vaša škola sreću? Rado bih se zaposlila u toj školi, čim završim osnovnu, radeći barem kao čistačica.

Ovo je zanimljivo pitanje. Ali da se ponovno osvrnem na odgovor koji sam dao na prvo pitanje. Nije stvar u mjestu ili vremenu, stvar je u osobi kao osobi. Mislim da je samo (sretna) slučajnost što je i prof. Bičanić radila u istoj zgradi kao i ja.

Za kraj, ono što nas sve zanima - na što ćete potrošiti novac?

To je ujedno i najteže pitanje. Dok se nema novca, svi kažu „ja bih ovo i ja bih ono“, ali kad jednom novac dođe, više ne znaš što bi s njim napravio. Ne žuri mi se, on je sada tu, stignem dobro razmisliti i pametno ga utrošiti.

Za kraj, zahvaljujem se tebi i tvojoj školi za iskazani interes i pozdravljam sve zaposlenike i učenike tvoje škole. Ujedno, učenicima poručujem da se svaka minuta provedena nad knjigom ili u učenju itekako isplati. Učite, skupljajte informacije i budite dobri ljudi.

Lijep pozdrav,

Leonard Mlinarić