Osnovna škola "Retfala" Osijek

MSN i Facebook – prednosti i mane

ŠTO BI OD SEBE BEZ NJIH

Možda bih trebala reći kako su Facebook i MSN loši i kako bi bilo bolje da na njima provodimo što manje vremena. Možda. Ali neću. Reći ću samo da razmislite do čega vam je zaista stalo - do tek bezglavog brbljanja ili do razgovora u kojeg uključujete svoje osjećaje, razgovora u kojemu vidite reakcije svoga sugovornika?

  Gotovo ni jedan učenik, čak ni na nastavi hrvatskoga jezika, više ne razgovara hrvatskim književnim jezikom, već žargonom - to nam je već odavno poznato. Također nam je odavno poznato da su tinejdžeri, a i oni mlađi, ovisni o mobitelima, MSN-u i fejsu.

Danas najviše komuniciramo tim sredstvima. A kako to komuniciranje izgleda? Reći ću samo: Bolje da ga učitelji hrvatskog jezika ne vide. Ne razlikuju se velika i mala slova, ije i je, č i ć... Ukratko, nema ničega što ima veze s gramatikom i pravopisom.

Razgovor koji bi trebao izgledati ovako:

     x: Bok, kako si danas? Što radiš?

     y: Bok. Ma, u redu sam. Evo, ništa pametno, dosađujem se. Ti?

Izgleda ovako:

     x:eiii kaxi mi dns? sta radis?

     Y:eii. ma okei sam. eo nis pametno, dosada. ti

Gore navedeni primjer još je donekle prihvatljiv; ima puno, puno gorih primjera - neki ne stavljaju ni upitnike, točke, zareze. To ne znači da smo svi mi nepismeni (iako se tako čini), nego se jednostavno većini nas ne da pisati cijele rečenice, još stavljati rečenične znakove i velika i mala slova. 'Ajde, točka i zarez već mogu proći, ali navodnici te na početku svake rečenice početno veliko slovo? Nema šanse.

MINIMALNA KOMUNIKACIJA

Kad to kažem, zvuči malo glupo jer čini se kao da nije velika razlika u naporu napisati dns ili danas, Ana ili ana. Ipak, kad se na MSN-u dopisujete s deset osoba istovremeno, pokušavate što prije svima odgovoriti pa pišete u kraticama kako biste mogli sa svima normalno pričati i svima posvetiti pozornost, što je skoro nemoguće. Osim toga, toliko smo već navikli na te kratice da smo ih počeli pisati ne samo na MSN-u i fejsu, u SMS-ovima, već vrlo često i na nastavi, osobito na satu hrvatskog gdje se tome pridaje najviše važnosti. Slučajno nam  koja takva kratica ili izgubimo koje veliko slovo i slično. Tako nam se čini jednostavnije i brže pa smo se tome prilagodili.

Ne mogu to nazvati lijenosti. Lijenost je nešto drugo. Mislim, ne možemo biti lijeni za biti na MSN-u ili fejsu jer većina nas od toga živi i vjerojatno ne bismo znali što bi od sebe da ne postojefejs i MSN. No, kad se navikavamo na takav pravopis kojega smo sami izmislili, teško se od njega odviknuti i zaboraviti na njega kada je to potrebno. Jedna od najvećih ljudskih vještina je komuniciranje s drugima, a mi se ovako učimo komunikaciju svesti na minimum, što nikako nije dobro.

BRBLJANJE NIJE RAZGOVOR

Ovisnost MSN-u i fejsu prerasta u opsesiju; neki su danonoćno pred računalom. Nema veze ako nisu  kod kuće - zato postoji mobilni fejs. Uvijek su online. Nije to nešto naročito zanimljivo, ali svejedno su malobrojni oni koji nemaju svoj profil na Facebooku ili adresu na MSN-u. To ima i dobrih i loših strana, naravno. Sjajno je što - posredstvom mikrofona, web camere na MSN-u - možemo razgovarati koliko hoćemo, dodavati fotografije i ostale sadržaje, dopisivati se i pratiti sve na fejsu. I to ne s virtualnim, nego s prijateljima koje zaista poznajemo. No koliko s nekim razgovaramo preko MSN-a, a koliko uživo? Nekima je MSN i jedini način konakta s određenom osobom... Izgubilo se ono višesatno razgovaranje uživo. Mislimo da za to nemamo vremena. Kako imamo vremena za višesatno dopisivanje, a nemamo vremena vidjeti se i jednostavno razgovarati? Hm, teško pitanje. Neke je stvari lakše napisati nego reći u facu, ali to nije razlog.

Možda bih trebala reći kako su Facebook i MSN loši i kako bi bilo bolje da na njima provodimo što manje vremena. Možda. Ali neću. Reći ću vam samo da razmislite do čega vam je zaista stalo - do tek bezglavog brbljanja koje ne mora biti tako bezglavo ili do razgovora u kojeg uključujete svoje osjećaje, razgovora u kojem vidite reakcije svog sugovornika? Kako se zaista udubiti u razgovor dok vam se obraća još 12 osoba, svatko s drugačijom temom za razgovor?

Lorna Kalazić, 8.a 2009./2010.

(preneseno iz KBG-a, br. 13, svibanj 2010.)

Utjecaj Facebooka na mlade

U ŠTO NAS JE PRETVORIO

Ulizice– A nismo li? Aw, kako ti je predobra slikica, savršena si mi! komentirat ćemo sliku  za koju zapravo mislimo Što se ovoj dogodiloo?

Nepismene  - I te kako smo nepismeni. A zašto bi se uopće trudili biti pismeni, kad su svi nepismeni? Vrhunac pravopisa na fejsu nam je tu i tamo neki zarezić.

Opsjednute- Aaaa, poludjet ću, nisam bio na fejsu 15 min! Ovo odmah ide na fejs!  i slične izjave prešle su nam u naviku.

Pospane– Da, da, fejs je kriv za našu pospanost i ostajanje budnima do 3-4 ujutro.

Osobe dvostrukog života– Više nije bitno što si uradio, nego što si stavio na fejs, prema tome te ljudi  određuju. Nema više ljubavi na prvi pogled, zamijenila ju je ljubav na prvi pogled slike profila. A kad treba upoznati osobu uživo, malo se ubediramo, jer nevjerojatno je što sve može photoshop.

Tračare– Tko je s s kim u vezi, tko s kim u braku, iz zezancije ili zapravo? Tko je s kim posvađan, tko se s kim pomirio... Sve saznamo samo jednim klikom na prijavi se.

Osobe s Dnevnim rasporedom:Evo sad ručam. Čekam tramvaj. U školi. Kemija. Na treningu. Došao kući, i tako u nedogled. Kao da nas je briga što je netko radio svake sekunde. Ipak, sve te statuse čitamo i lajkamo, zar ne?

Sakupljače loših ocjena– Sad ću ići učiti. Evo, sam da još vidim njegovu novu profilnu fotografiju. Nakon dva sata : E sad stvarno idem. Nakon dvije sekunde: A, jel baš sad morao doći na chat?  Naravno, ništa od učenja.

Uglavnom je utjecaj fejsa na nas je ipak loš. Ili, možda bolje reći, utjecaj nas na fejs? Mi smo ga promijenili, ne on nas. Ali, nećemo ga se odreći, ma što god rekli.

Lorna Kalazić, 8.a 2009./2010.

(preneseno iz KBG-a, br. 13, svibanj 2010.)