_____________________________________________________ Mila Jelavić, dječja pravobraniteljica… PREKO FACEBOOKA JE OPASNIJE
Autor: Marinko Plazibat, 8. 2. 2013.
Razgovarala: Helena Čavlović, 8.b
Kad je dijete isključeno zbog bilo koje osobine po kojoj se razlikuje od druge djece, treba mu pružiti podršku i osnažiti ga. Ne moramo i ne trebamo svi biti isti. I nastavnici i učenici trebaju uložiti vrijeme i energiju u to da u školi stvaraju tolerantno okružje koje prihvaća i potiče različitosti. To nije lako, ali stvara dobru školsku klimu u kojoj se poštuju prava i djece i odraslih.
Često se postavlja pitanje je li Facebook koristan, trebaju li ga imati i djeca naše dobi, je li internet opasan… Na ta i neka druga pitanja odgovorila je dječja pravobraniteljica Mila Jelavić.
Koliko vam se često obrate djeca ili njihovi roditelji zbog narušavanja njihovih prava povezanih s Facebookom? O čemu je obično riječ? Je li češće riječ o problemima s vršnjacima ili s odraslima?
Javljaju nam se češće roditelji nego djeca, ali broj tih prijava nije tako velik u odnosu na ostale prijave koje dobivamo. Često se roditelji žale zbog toga što su im djeca izložena nasilju, poruzi, vrijeđanju, ili zato što netko o njima objavljuje lažne podatke. Nažalost, obaviješteni smo i o slučajevima u kojima su djeca u stvarnosti postala žrtve seksualnog nasilja nakon što su se sastala s odraslima s kojima su se upoznali putem Facebooka.
Je li nasilje među vršnjacima preko Facebooka opasnije nego „uživo“?
Dječji psiholozi tvrde da jest, jer ono ne prestaje i od njega se ne može pobjeći ni kad izađemo iz škole ili se povučemo u osamu. U takvo se nasilje često uključuje veliki broj djece, koja stvaranjem „grupa mržnje“ i dijeljenjem uvredljivih priča ili slika vezanih za neko dijete grade oko njega snažno neprijateljsko okruženje. Takav pritisak nije lako izdržati. Zato je važno da sva djeca znaju kako zaštiti svoju privatnost, da nauče poštovati pravila ponašanja na internetu, ali i da svakako znaju kome se mogu obratiti za pomoć i zaštitu ako su izloženi neugodnostima putem Facebooka.
FACEBOOK JE VELIKO ISKUŠENJE
Koliko je teško dokazati da se nešto dogodilo na Facebooku (npr. vrijeđanje, ismijavanje ili nešto gore), s obzirom na to da se sve poruke i slike mogu obrisati?
To ćete morati pitati stručnjake iz policije ili iz osječkog Centra za nestalu i zlostavljanu djecu, koji su jako aktivni u zaštiti djece na internetu. Oni sigurno više znaju o tome.
Imaju li djeca od Facebooka više štete ili koristi?
Maloj djeci on nije potreban i smatram da bi trebalo zadržati i poštovati pravilo da Facebook nije za mlađe od 13 godina. Nažalost, mnoga djeca su nam priznala da su otvorila svoje profile s lažnim podacima o godinama. Mladima društvene mreže otvaraju brojne mogućnosti, ali treba ih uputiti da koriste one najbolje: povezivanja djece iz različitih gradova i zemalja oko pojedinih projekata, razmjena ideja i informacija, zajedničko učenje, zadržavanje kontakta s prijateljima koji su se odselili u drugi grad ili zemlju i slično. No, ako mladi čovjek sam sebi ne uspije ograničiti vrijeme koje provodi na društvenoj mreži i ako se pritom ponaša neoprezno i neodgovorno, to može postati opasno i vrlo štetno i za njega i za druge.
Što učiniti ako se dijete osjeća loše, odnosno isključeno, jer jedino u društvu nema Facebookov profil?
Isto što i onda kad je dijete isključeno zbog bilo koje druge osobine po kojoj se razlikuje od druge djece: treba mu pružiti podršku i osnažiti ga. Ne moramo i ne trebamo svi biti isti. Mislim da i nastavnici i učenici trebaju uložiti vrijeme i energiju u to da u školi stvaraju tolerantno okružje koje prihvaća i potiče različitosti. To nije lako, ali stvara dobru školsku klimu u kojoj se poštuju prava i djece i odraslih.
Koja je dob primjerena za dijete da napravi Facebook profil?
Svakako ne prije 13, a za neke je to možda i kasnije preveliko iskušenje, pa je pametnije odgoditi ga. Moram priznati da nisam pristalica Facebooka, ali on je naša svakodnevica. Zato moramo obvezati i prisiliti davatelje tih usluga da što bolje zaštite djecu od mogućih opasnosti.
TREBA UTVRDITI PRAVILA
Kako na djecu utječe to što su zapravo dostupna 24 sata na dan?
Mislim da bi to na svakog utjecalo vrlo loše, a pogotovo bi bilo opasno za djecu. To je nešto o čemu bi se djeca trebala dogovoriti ponajprije sa svojim roditeljima. Neki informatički stručnjaci, koji Facebook inače smatraju korisnim, kažu da nikad ne provode na Facebooku više od 20-tak minuta.
Što mislite o uključivanju učitelja na Facebookove grupe u kojima se nalaze njihovi učenici (pojedinačno ili cijeli razred)?
To može biti korisno jedino ako je vezano za učenje ili neki školski projekt, ali čini mi se primjerenijim za srednju školu. Ali da na taj način učitelji i učenici i privatno budu prijatelji - to se baš ne preporučuje. Mislim da je možda bolje da škola koristi mogućnosti drugih društvenih mreža za neke pedagoške projekte, ali pod uvjetom da u njima mogu sudjelovati svi učenici u razredu, baš zato da se nitko ne bi osjećao isključenim. Takva je na primjer e-Twinning mreža, gdje učitelj uključuje učenike, a može ih povezati s drugom grupom učenika i nastavnika te oni komuniciraju u zatvorenom i zaštićenom krugu. To je prikladno i za mlađe učenike.
Je li korisno što su učitelji dostupni djeci gotovo stalno, je li to preveliko opterećenje za njih?
Mislim da u tome svakako treba utvrditi neka pravila ponašanja i poštovati ih. Nitko ne voli stalno biti dostupan. To može biti prihvatljivo tek na neko kraće vrijeme i s jasno određenim ciljem – na primjer, ako se pripremaju za neko natjecanje ili smotru.
Mislite li da će takve grupe uskoro postati gotovo obavezne, s obzirom na povezivanje školstva s internetom (e-matica, e-imenici...)?
Elektronička školska dokumentacija će zasigurno dosta toga promijeniti. Vidimo da će se već ove godine učenici prijavljivati i upisivati u srednje škole putem interneta. Utoliko će biti važnije paziti da baš svakom djetetu bude osigurana mogućnost korištenja interneta i da svako dijete nauči kako koristiti internet na siguran način te kako štititi svoja i tuđa prava na internetu. No, znači li to i da će razred ubuduće funkcionirati i kao virtualna zajednica? Meni se ipak čini da je stvarni, „živi“ razred mnogo bolji za komunikaciju učenika i nastavnika od onoga na internetu.
MSN i Facebook – prednosti i mane
ŠTO BI OD SEBE BEZ NJIH
Možda bih trebala reći kako su Facebook i MSN loši i kako bi bilo bolje da na njima provodimo što manje vremena. Možda. Ali neću. Reći ću samo da razmislite do čega vam je zaista stalo - do tek bezglavog brbljanja ili do razgovora u kojeg uključujete svoje osjećaje, razgovora u kojemu vidite reakcije svoga sugovornika?
Gotovo ni jedan učenik, čak ni na nastavi hrvatskoga jezika, više ne razgovara hrvatskim književnim jezikom, već žargonom - to nam je već odavno poznato. Također nam je odavno poznato da su tinejdžeri, a i oni mlađi, ovisni o mobitelima, MSN-u i fejsu.
Danas najviše komuniciramo tim sredstvima. A kako to komuniciranje izgleda? Reći ću samo: Bolje da ga učitelji hrvatskog jezika ne vide. Ne razlikuju se velika i mala slova, ije i je, č i ć... Ukratko, nema ničega što ima veze s gramatikom i pravopisom.
Razgovor koji bi trebao izgledati ovako:
x: Bok, kako si danas? Što radiš?
y: Bok. Ma, u redu sam. Evo, ništa pametno, dosađujem se. Ti?
Izgleda ovako:
x:eiii kaxi mi dns? sta radis?
Y:eii. ma okei sam. eo nis pametno, dosada. ti
Gore navedeni primjer još je donekle prihvatljiv; ima puno, puno gorih primjera - neki ne stavljaju ni upitnike, točke, zareze. To ne znači da smo svi mi nepismeni (iako se tako čini), nego se jednostavno većini nas ne da pisati cijele rečenice, još stavljati rečenične znakove i velika i mala slova. 'Ajde, točka i zarez već mogu proći, ali navodnici te na početku svake rečenice početno veliko slovo? Nema šanse.
MINIMALNA KOMUNIKACIJA
Kad to kažem, zvuči malo glupo jer čini se kao da nije velika razlika u naporu napisati dns ili danas, Ana ili ana. Ipak, kad se na MSN-u dopisujete s deset osoba istovremeno, pokušavate što prije svima odgovoriti pa pišete u kraticama kako biste mogli sa svima normalno pričati i svima posvetiti pozornost, što je skoro nemoguće. Osim toga, toliko smo već navikli na te kratice da smo ih počeli pisati ne samo na MSN-u i fejsu, u SMS-ovima, već vrlo često i na nastavi, osobito na satu hrvatskog gdje se tome pridaje najviše važnosti. Slučajno nam koja takva kratica ili izgubimo koje veliko slovo i slično. Tako nam se čini jednostavnije i brže pa smo se tome prilagodili.
Ne mogu to nazvati lijenosti. Lijenost je nešto drugo. Mislim, ne možemo biti lijeni za biti na MSN-u ili fejsu jer većina nas od toga živi i vjerojatno ne bismo znali što bi od sebe da ne postojefejs i MSN. No, kad se navikavamo na takav pravopis kojega smo sami izmislili, teško se od njega odviknuti i zaboraviti na njega kada je to potrebno. Jedna od najvećih ljudskih vještina je komuniciranje s drugima, a mi se ovako učimo komunikaciju svesti na minimum, što nikako nije dobro.
BRBLJANJE NIJE RAZGOVOR
Ovisnost MSN-u i fejsu prerasta u opsesiju; neki su danonoćno pred računalom. Nema veze ako nisu kod kuće - zato postoji mobilni fejs. Uvijek su online. Nije to nešto naročito zanimljivo, ali svejedno su malobrojni oni koji nemaju svoj profil na Facebooku ili adresu na MSN-u. To ima i dobrih i loših strana, naravno. Sjajno je što - posredstvom mikrofona, web camere na MSN-u - možemo razgovarati koliko hoćemo, dodavati fotografije i ostale sadržaje, dopisivati se i pratiti sve na fejsu. I to ne s virtualnim, nego s prijateljima koje zaista poznajemo. No koliko s nekim razgovaramo preko MSN-a, a koliko uživo? Nekima je MSN i jedini način konakta s određenom osobom... Izgubilo se ono višesatno razgovaranje uživo. Mislimo da za to nemamo vremena. Kako imamo vremena za višesatno dopisivanje, a nemamo vremena vidjeti se i jednostavno razgovarati? Hm, teško pitanje. Neke je stvari lakše napisati nego reći u facu, ali to nije razlog.
Možda bih trebala reći kako su Facebook i MSN loši i kako bi bilo bolje da na njima provodimo što manje vremena. Možda. Ali neću. Reći ću vam samo da razmislite do čega vam je zaista stalo - do tek bezglavog brbljanja koje ne mora biti tako bezglavo ili do razgovora u kojeg uključujete svoje osjećaje, razgovora u kojem vidite reakcije svog sugovornika? Kako se zaista udubiti u razgovor dok vam se obraća još 12 osoba, svatko s drugačijom temom za razgovor?
Lorna Kalazić, 8.a 2009./2010.
(preneseno iz KBG-a, br. 13, svibanj 2010.)
Utjecaj Facebooka na mlade
U ŠTO NAS JE PRETVORIO
Ulizice– A nismo li? Aw, kako ti je predobra slikica, savršena si mi! komentirat ćemo sliku za koju zapravo mislimo Što se ovoj dogodiloo?
Nepismene - I te kako smo nepismeni. A zašto bi se uopće trudili biti pismeni, kad su svi nepismeni? Vrhunac pravopisa na fejsu nam je tu i tamo neki zarezić.
Opsjednute- Aaaa, poludjet ću, nisam bio na fejsu 15 min! Ovo odmah ide na fejs! i slične izjave prešle su nam u naviku.
Pospane– Da, da, fejs je kriv za našu pospanost i ostajanje budnima do 3-4 ujutro.
Osobe dvostrukog života– Više nije bitno što si uradio, nego što si stavio na fejs, prema tome te ljudi određuju. Nema više ljubavi na prvi pogled, zamijenila ju je ljubav na prvi pogled slike profila. A kad treba upoznati osobu uživo, malo se ubediramo, jer nevjerojatno je što sve može photoshop.
Tračare– Tko je s s kim u vezi, tko s kim u braku, iz zezancije ili zapravo? Tko je s kim posvađan, tko se s kim pomirio... Sve saznamo samo jednim klikom na prijavi se.
Osobe s Dnevnim rasporedom:Evo sad ručam. Čekam tramvaj. U školi. Kemija. Na treningu. Došao kući, i tako u nedogled. Kao da nas je briga što je netko radio svake sekunde. Ipak, sve te statuse čitamo i lajkamo, zar ne?
Sakupljače loših ocjena– Sad ću ići učiti. Evo, sam da još vidim njegovu novu profilnu fotografiju. Nakon dva sata : E sad stvarno idem. Nakon dvije sekunde: A, jel baš sad morao doći na chat? Naravno, ništa od učenja.
Uglavnom je utjecaj fejsa na nas je ipak loš. Ili, možda bolje reći, utjecaj nas na fejs? Mi smo ga promijenili, ne on nas. Ali, nećemo ga se odreći, ma što god rekli.
Lorna Kalazić, 8.a 2009./2010.
(preneseno iz KBG-a, br. 13, svibanj 2010.)
U prilogu možete pogledati što sve rade djeca u našim produženim boravcima zajedno s njihovim vrijednim učiteljicama.
Popis udžbenika
za 2024./2025. šk. god.
Odabir udzbenika 2024-2025.pdf
Uporaba udzbenika prema odabiru iz 2023-2024.xlsx
POPIS UDZBENIKA 1.-4.pdf
POPIS UDZBENIKA 5.-8..pdf
ODLUKA O ODABIRU UDZBENIKA 23-24 (1).pdf
ODLUKAO O ODABIRU DOM 2023.-2024..pdf
POPIS DODATNIH MATERIJALA 2023.-2024..docx
Osnovni likovni pribor za rad 5 do 8 razred.docx
Humani papilomavirusi (HPV) virusi su koji uzrokuju bradavice i abnormalan rast tkiva. Postoji više od 100 tipova humanih papilomavirusa, od kojih su neki povezani s genitalnim karcinomima.
| MEDIJI |  |
| > Večernji list |
| > Jutarnji list |
| > Glas Slavonije |
| > Novi list |
| > Slobodna Dalmacija |
| > HRT |
| > RTL |
| > Dnevnik.hr |
| > Index.hr |
| > net.hr |
 |
