Osnovna škola "Retfala" Osijek

Na državnoj smotri LiDraNo 2012. moglo se susresti zbilja zanimljivih ljudi. Jedna od tih osoba je i Željka Horvat – Vukelja, urednica u Modroj lasti i književnica koja piše knjige za djecu. Učenici prvoga i drugoga razreda za lektiru imaju nekoliko njezinih djela: Hrabrica, Petra uči plivati, Slikopriče, Reumatičnu kišobran. S njom je razgovarati doista zabavno. Osim toga, ona je u prosudbenim je povjerenstvima na LiDraNu otkad on postoji – već dvadeset jednu godinu – a ove je godine i predsjednica Središnjeg odbora. LiDraNo je osnovalo Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa, a sad ga vodi Agencija za odgoj i obrazovanje.

NA DUGE PRUGE

Kako je biti urednica lista za djecu?

To je vrlo lijep posao, ali je i vrlo zahtijevan, dinamičan i vrlo zanimljiv. Modra lasta ima tradiciju, što je dobro. Ona je postala opći pojam, skoro kao institucija. Naš Lastan svima je dobro poznat, a imenica lasta, što je pretplatnik, čitatelj Modre laste, može se slobodno pisati malim slovom, to je opća imenica.

Je li Modra lasta bolja od časopisa koje danas više čitamo, kao što su OK! i Teen?

Apsolutno je čitateljima korisnija jer se puno toga može naučiti. Znam da im je zabavniji tisak s kioska, no Modra lasta je isto tako zabavna, samo možda nije na prvu loptu toliko zanimljiva kao listovi s kioska Ona djeluje na duge pruge; tko ju dugo čita, on će automatski bolje pisati, bolje čitati, razmišljat će svojom glavom. Sve to su dobrobiti od Modre laste.

Nekad ste predavali u školi; nedostaje li Vam to?

Voljela sam predavati; to je bilo davno, prije više od dvadeset godina. Ne, ne nedostaje mi to jer i dalje često idem po školama, tako da sam u stalnom kontaktu s djecom.

Je li Vam to iskustvo utjecalo na pisanje?

Da, jer sam stekla osjećaj za ono što je djeci zanimljivo i koliko toga oni mogu percipirati.

OBOŽAVAM PISATI PRIČE

Kada ste počeli pisati?

Još u drugom razredu. Sjećam se da je prva pričica bila o tom kako su se posvadili šiljilo i olovka, dakle, svađa u pernici. Onda je bila jedna predstava, pa sam pisala pjesme, i onda sam kao studentica počela pisati priče. Kad sam ja išla u školu, bio je pojam biti član literarne grupe. Ja sam to postala u petom razredu, bila mi je velika čast, ali sam sto posto sigurna da je bilo i djece talentiranije od mene, isto kao i u gimnaziji. Međutim, tko zna kakvi su životni putovi; oni se nisu nastavili baviti pisanjem.

Imate li najdražu priču?

Volim i skupljam dobre priče, obožavam ih pričati. Uvijek sa sobom imam blokić ili rokovnik u koji bilježim teme koje mi padnu na pamet, a kasnije od njih napravim priče. A ljudi vole čuti dobru priču. A od mojih priča najdraža mi je Hrabrica. Ona govori o dječaku koji nikako nije mogao naučiti voziti bicikl – to je bio i moj problem – ali je na kraju uspio.

Koliko čitate priče koje su napisala djeca? Iznenade li Vas često svojim pisanjem?

Da, ja sam u Modroj lasti urednica baš tih rubrika, članica sam mnogih žirija pa se načitam dječjih radova. Neki me vrlo iznenade svojom zrelošću i ljepotom kojom su napisani.

Jeste li ikad sudjelovali na LiDraNu kao natjecateljica?

Nisam. U moje vrijeme uopće nije bilo takvih smotri. Vi sad imate puno veće mogućnosti. Inače, jako volim sudjelovati na LiDraNu, i ništa mi tu nije teško.

UVIJEK NETKO ODUŠEVI

Što se nadate vidjeti na LiDraNu?

Zanimljive ljude – to mi je pod broj jedan. Sve drugo mogu saznati samo čitajući radove, ali ovdje uspijemo povezati autora i njegov rad, možemo ga vidjeti uživo. Zato i imamo naš okrugli stol, da se uživo upoznamo s tim ljudima.

Što očekujete od sudionika koji su stigli do državnog?

Bilo bi dobro kad bi se oni nastavili baviti ili novinarstvom, ili literarnim stvaralaštvom, ili glumom. Ništa strašno ako oni to ne ostvare, ali oni će to iskustvo ponijeti u život i jako će pridonijeti razvoju njihove ličnosti. Ne očekujem da se svi nastave baviti onim u čemu ovdje imaju uspjeha, ali - ako imaju prilike - bilo bi dobro da se time nastave baviti.

Postoji li neki sudionik posljednjih godina koji je na Vas ostavio poseban dojam, za kojeg smatrate da je posebno talentiran?

Jako dobro sjećam jednog sudionika, novinara. Zove se Zvonimir Glavaš, išao je u OŠ Ljudevita Gaja iz Osijeka. On je sada vrlo, vrlo uspješan student i mladi čovjek. Vidjela sam ga nedavno u Osijeku. Bio je to vrlo srdačan susret. No svake godine nas netko oduševi. Ove godine to je djevojčica koja će na zatvaranju čitati svoj rad, Majlinda Ajrulai. Ona je napisala vrlo lijepu reportažu o nekim običajima.

Imate li neki savjet za one koji žele uspjeti na LiDraNu?

Bilo bi najbolje da prouče Zbornik. Saka škola dobije jedan Zbornik. Mogu ga posuditi, proučiti što je to lijepo na LiDraNu, kakvi su to novinarski, litererni radovi. Jako puno bi se po tome znali ravnati, možda bi iz toga i dobili neku ideju. To bi bio dio uspjeha, dio one tajne formule kako doći na LiDraNo.

Eto, učenici OŠ „Retfala“, sada kada znate tajnu formulu uspjeha, nadam se da će nagodinu mnogi od vas odlučiti iskazati svoje literarne, dramske i novinarske sposobnosti te postići uspjeh na LiDraNu, jer će s državne smotre ponijeti samo lijepe uspomene.