_____________________________________________________ Ekološka svijest na djelu… KAD BI TO NETKO DRUGI
Autor: Marinko Plazibat, 10. 2. 2013.
Napisala: Helena Čavlović, 8.b
Danas se o ekologiji jako mnogo govori. Čini se da smo napokon shvatili da se trebamo brinuti za naš planet Zemlju, naš jedini dom, kojemu prijeti zagađenje i nestajanje mnogih životinja i biljaka. Polovi se otapaju, a znanstvenici se ne mogu složiti prijete li nakon globalnog zatopljenja velike vrućine ili novo ledeno doba…
Sve mi to znamo, slušamo o tome u školi od prvog do osmog razreda, ne samo na nastavi Prirode ili Biologije. I u udžbenicima iz stranih jezika, primjerice, svake se godine pojavi bar jedna nastavna jedinica u kojoj nas uče što je recycling i da je Altpapier sammeln jako važno. No, iako su nas naučili da plastici treba više od stotinu godina da se razgradi i da životinje umiru kad pojedu stiropor, mi i dalje bacamo smeće po ulicama, a otpad sa svim ostalim smećem. Čak i oni koji kod kuće razdvajaju otpad, često ne znaju što bi s njim uradili, kamo bi ga trebali odnijeti, ali i što se sve zapravo ubraja u otpad.
DOBRE MOGUĆNOSTI
Grad Osijek jako se trudi educirati ljude, razvijati ekološku svijest i ponuditi im kvalitetne mogućnosti odlaganja otpada. Osim manjih eko otoka koji se nalaze diljem grada, prošle je godine na Jugu II otvoren i Zeleni otok, veliko odlagalište na kojem se može odložiti skoro sav otpad, od plastičnih boca, lijekova, stare odjeće, bilja, lijekova i dr., sve do korištenoga ulja i glomaznoga otpada. Točan popis može se naći na internetu, tako da se doslovno ne moramo ni ustati iz stolice da bismo saznali kako točno možemo učiniti nešto korisno za okoliš.
U gradu se planira izgradnja još nekoliko takvih otoka u drugim dijelovima Osijeka, pa možda jedan od njih iznikne i u Retfali, gdje bi čak i mlađa djeca mogla pješice odnijeti nekoliko vrećica otpada i tako učiti ponašati se ekološki u vrlo ranoj dobi. To je jako važno jer ih treba naviknuti na to, prije nego što steknu pogrešne navike bacanja omota od slatkiša po ulici ili parku. Jedan omotić vjerojatno ne čini razliku, ali kad tisuće djece tako razmišljaju i bacaju jedan omotić danas, jedan omotić za tjedan dana, stvara se ozbiljan problem. Najgore je što su to ista djeca koja na ispitu znaju napisati da je recikliranje važno i da se i najlon (kao, na primjer, omot od nekih slatkiša) može reciklirati u nešto novo i korisno.
MOŽE SE JOŠ BOLJE
Ima i jako dobrih primjera. U našoj se školi, kao i u mnogim drugima, redovito održavaju akcije prikupljanja staroga papira, na kojima sudjeluju učenici cijele škole, a po dva su razreda, preko dežurna i pomažu pri vaganju i prebacivanju staroga papira u kontejnere. Katkad neki učenici idu zvoniti po okolnim kućama i raspituju se ima li netko starog papira koji mu ne treba. Dobiju mnogo papira i nitko se ne buni što odnose njihov otpad. To bi mogao raditi i dio dežurnih učenika kojih bude više od četrdeset i ne mogu svi biti uposleni cijelo vrijeme. To bi bilo vrlo korisno ljudima koji žele reciklirati, ali jednostavno ne stignu odnijeti papir koji su izdvojili u neki od centara za recikliranje. Učenici bi mogli čak odvoziti i plave kante, prazniti ih, a potom vraćati vlasnicima jer bi s tim dodatnim papirom naša škola sigurno bila još uspješnija i na državnoj razini (a uspješna je već i sada).
Općenito govoreći, svi smo mi dovoljno informirani o svemu, samo to znanje ne primjenjujemo. Više ne postoji dijete ni odrastao čovjek koji ne znaju da se boce i papir mogu reciklirati - iako jako mnogo njih misli da se samo to može reciklirati, ali često ni to ne rade. Može se reći da je naša škola dobro odradila svoj dio posla - naučila nas je što trebamo raditi. Ostalo je na nama; mi se trebamo potruditi tu i tamo ustati iz naslonjača preko vikenda i odnijeti nekoliko vrećica papira do škole kad je akcija skupljanja starog papira, ili staviti desetak boca u vrećicu i odnijeti ih u Konzum, čime možemo čak i zaraditi nekoliko kuna, ili odnijeti neki drugi otpad. Svi mi smo ti koji se trebamo brinuti za Zemlju, jer ćemo mi gledati posljedice svoga ponašanja prema njoj. Još davno su izmilili poslovicu: Sve se vraća, sve se plaća.
Putopisna reportaža iz Osijeka
Neka požure malo, neka ljudima daju prigodu
Prilazim bliže, i osmjehnem se ugledavši predivnu rijeku čije se kapi lome pod svjetlošću rasvjete. Osvrnem se oko sebe i ugledam mnoštvo ljudi koje i ne primjećuje ovo čudo. Ne vide bogatstvo ovoga grada, njegovu ljepotu, njegovu moć. Vide samo sebe, zaposlene i uvijek u trku. Nemaju niti vremena zastati i zahvaliti na svemu što im je Bog pružio. Ma, što mi tu možemo promijeniti?
Sebe, možda. Jedino na se utječemo.
Osijek, na istoku Hrvatske, najljepši mi je grad na svijetu. To je grad po svačijoj mjeri; pristupačan. Pun je ljudi, zaposlenih, zamišljenih ljudi koji žurno koračaju ulicama svoga grada pokušavajući stići do odredišta. Upotpunjen zvukovima ljudskih glasova, žamora koraka, šumova vjetra uz obale Drave, Osijek je grad u kojemu se može živjeti osamljeno i tiho, a ipak javno, živo.
Stojim na trgu. Iznad mene milijun zvjezdica osvjetljuje noć. Žamor je svuda. Pogledam lijevo - dvoje starih ljudi sjedi na klupi. Pričaju. Dive se predivnoj fontani. Ona upravo jest nešto što se ističe. Osvijetljena zvijezdama svoje kapljice razbacuje po prolaznicima, žubori neobičnim zvukom. Njene kapljice su raznih boja. Crvene, plave i zelene boje privuku malu djevojčicu. Pogledavši u fontanu nasmije se glasno i uzvikne: „ Mama, gle! “ Njezin smijeh ispuni tihu, tamnu noć.
UMORAN, S OSMIJEHOM NA LICU
Nasmiješim se i krenem dalje, prema konkatedrali sv. Petra i Pavla. Zastanem pred visokom građevinom. U noći, stvara u tebi osjećaj malenog nemoćnog bića. Približim se crvenoj građevini. Prišavši bliže ugledam tamna, masivna, teška drvena vrata – ulaz. Dodirnem ih, u želji da uđem, te se iznenadim hrapavošću starih vrata. Ušavši unutra osjetim miris svijeća. Zatvorim oči, oslušnem. Začujem žurne korake muškarca. Otvorim oči i ugledam starog svećenika sijede kose kako korača otmjenim oltarom prepunim zlatnih nijansi i cvijeća raznih boja. Koje ipak ne izgleda šareno, već upotpunjeno, lijepo. Priđem naprijed, sjednem i pomolim se. Zatim ustanem i tihim koracima izađem iz crkve.
Pogledam uokolo i pokušavam razmisliti kako bih mogla stići do Tvrđe. U znak odgovora iz daljine začujem zvuk struganja tramvajskih tračnica. Posegnem u džep i izvučem novac kako bih si platila kartu. Potom krećem prema stajalištu razgledavajući ljude oko sebe. Ugledam mladu ženu kako žurno hoda prema Dravi. Naspram ostalih ljudi izgleda vrlo otmjeno. U usporedbi sa starom bakicom koja si maramom pokušava zaštititi glavu od hladnog vjetra što je počeo puhati, s mladom ženom koja polako gura kolica svoje kćeri dok ona, pak, proučava neobičnu vazu s velikim cvijetom. Tada stižem na stajalište.
Ulazeći u tramvaj pogledam vozača. Čini se umoran, ali mi ipak, s osmijehom na licu, pruža moju kartu. Zahvalim se i sjednem na prvu slobodnu stolicu. Tramvaj se naglo počne kretati prema našemu odredištu. Prolazeći kraj kuća razmišljam o dobu u kojem su sagrađene. Tad je sigurno bilo lijepo živjeti; lakše, možda. Svijet je svuda jednako funkcionirao. Postojala su određena pravila kojih se moralo pridržavati. Sve je bilo određeno i unaprijed se znalo kako će se što napraviti, a sada se mijenja iz dana u dan. Svijet mnogo drukčiji nego prije, to se jasno vidi.
SVE BLIŽE TVRĐI
„Tvrđa“, začujem glas vozača. Izlazeći iz tramvaja zapuhne me hladan vjetar. Brzo navučem svoj kaput i zakopčam sva puceta. Nikad prije zima nije stigla ovako brzo. Prilazeći Tvrđi promotrim zgrade osječkih gimnazija. Vidi se da su stare jer ovakve gole, debele zidova nigdje više nećete pronaći. Na njima se kose prošlost, njen izgled, i budućnost, te kamere, koje kao da su greškom postavljene.
Dolazim do rondela, malenog trga koji je spomenik dvama osvajačima Nobelove nagrade – Leopoldu Ružički i Vladimiru Prelogu. U središtu tog trga nalazi se fontana, mala, lijepa fontana koja razbija zvuk monotone noći. Prošavši fontanu spotaknem se o nepravilnu staru cestu. Ah, kako je samo teško hodati ovdje.
Stižem do glavnog trga u Tvrđi. Zastanem na tren i namrštim se prekrivenom spomeniku Kuge. Duže ga vrijeme popravljaju, barem 3 godine, no još ga uvijek nisu do kraja uredili. Neka požure malo, neka ljudima daju priliku da upoznaju prošlost, da se s njome suoče. Nastavim hodati prema Dravi i uživam u bogatstvu pogleda.
PLEŠEM U HODU
Svuda su oko mene mladi veseli ljudi. Šeću se i ljubavni parovi, dok neki sjede na kamenim klupama i griju se stišćući se jedno uz drugo. Zvuk glazbe dopire iz kafića, pa i ja zaplešem u hodu. Što sam bliže našoj rijeci, to je vjetar jači, oštriji. Postaje mi vrlo hladno. Jače se stisnem u sebe, i požurim. Već čujem šum rijeke što žurno teče niz kanal.
Prilazim bliže, i osmjehnem se ugledavši predivnu rijeku čije se kapi lome pod svjetlošću rasvjete. Osvrnem se oko sebe i ugledam mnoštvo ljudi koje i ne primjećuje ovo čudo. Ne vide bogatstvo ovoga grada, njegovu ljepotu, njegovu moć. Vide samo sebe, zaposlene i uvijek u trku. Nemaju niti vremena zastati i zahvaliti na svemu što im je Bog pružio. Ma, što mi tu možemo promijeniti?
Sebe, možda. Jedino na se utječemo.
Tea Magdić, 8.b - 2010./2011.
PRILAŽEMO JOŠ NEKOLIKO PUTOPISA:
Priloženi dokumenti:
Sara Kolak, Osijek u tuzi kise, smijehu povjetarca.doc
Ema Petrusic, Setnja Osijekom od jutra do veceri.doc
U prilogu možete pogledati što sve rade djeca u našim produženim boravcima zajedno s njihovim vrijednim učiteljicama.
Popis udžbenika
za 2024./2025. šk. god.
Odabir udzbenika 2024-2025.pdf
Uporaba udzbenika prema odabiru iz 2023-2024.xlsx
POPIS UDZBENIKA 1.-4.pdf
POPIS UDZBENIKA 5.-8..pdf
ODLUKA O ODABIRU UDZBENIKA 23-24 (1).pdf
ODLUKAO O ODABIRU DOM 2023.-2024..pdf
POPIS DODATNIH MATERIJALA 2023.-2024..docx
Osnovni likovni pribor za rad 5 do 8 razred.docx
Humani papilomavirusi (HPV) virusi su koji uzrokuju bradavice i abnormalan rast tkiva. Postoji više od 100 tipova humanih papilomavirusa, od kojih su neki povezani s genitalnim karcinomima.
| MEDIJI |  |
| > Večernji list |
| > Jutarnji list |
| > Glas Slavonije |
| > Novi list |
| > Slobodna Dalmacija |
| > HRT |
| > RTL |
| > Dnevnik.hr |
| > Index.hr |
| > net.hr |
 |
