Osnovna škola Rudeš

DVODNEVNA TERENSKA NASTAVA OSMIH RAZREDA U VUKOVARU

                 ( 9. siječnja 2024. – 10. siječnja 2024.)

„Život je pun zagonetki, ali najzagonetnije je to kako od prijatelja nastaje neprijatelj. Jeste li ikad pomišljali zašto je lakše steći neprijatelja negoli prijatelja? Cijeli sam život želio biti okružen dobrim, vrijednim ljudima, koje svi poštuju i vole. Sreća je bila na mojoj strani, barem do sada. Ostao sam u ruševinama Vukovara, ali s ljudima uzdignuta čela…"
                                                                         Siniša Glavašević

Od početka osmoga razreda pripremamo se za dvodnevnu terensku nastavu u herojskom gradu Vukovaru koji se nadljudskim naporima branio tri mjeseca, od čega 50 dana u potpunom okruženju, sve do 18. studenog 1991. kad su agresorske snage nakon junačkog otpora vukovarskih branitelja i Vukovaraca okupirale grad. Uslijedili su zločini nad braniteljima i stanovnicima Vukovara. Zbog žrtve i stradanja, Vukovar je u našoj memoriji simbol obrane i dubokog pijeteta za sve što su pretrpjeli u obrani Hrvatske. Mi, učenici 8. a, 8. b, 8. c i 8. d, na
ovoj terenskoj nastavi željeli smo saznati o događajima iz 1991. od sudionika Domovinskog rata, razgledati lokacije koje smo često vidjeli samo na TV-u, družite se i saznati kako Vukovar živi danas. S nama su putovale razrednice Irena Ploh, Tihana Bušić, Kristina Mlinar i Mirjana Jukić te profesori Josip Mabić i Davor Gagro. Krenuli smo put Vukovara u 5:30. U 9:30 započeo je naš susret s Vukovarom u Memorijalnom centru Domovinskog rata Vukovar. Odslušali smo odlično predavanje „Domovinski rat i Bitka za Vukovar“ i razgledali izložbeni prostor Memorijalnog centra Domovinskog rata. Nakon ručka razgledali smo Muzej  vučedolske kulture i osobito dojmljiv Gradski muzeja Vukovar.
Vodotoranj smo svakako željeli posjetiti. Godine 1991. Vodotoranj su, tijekom bitke za Vukovar, teško oštetile srpske snage. Pogođen je s oko 640 neprijateljskih projektila. Postao je simbol stradanja i otpora grada: “Uspravljen i pun rana izgledao je kao hrast čije su deblo izudarale munje, a grane lomio vjetar.“ S vrha Vodotornja, do kojega vodi  211 stepenica, pruža se predivan pogled na Vukovar, okolicu i moćni Dunav.
Prije odlaska u hostel „Dubrovnik” slobodno smo vrijeme iskoristili za razgledavanje centra Vukovara i druženje.
Smještaj u hostelu bijaše pravi vojnički. Svi su dečki bili smješteni u jednoj spavaonici, a djevojke po razredima. Večer smo proveli u discu, u brodu usidrenom na Dunavu. Bilo je veselo i zabavno. Družili smo se i s učenicima drugih škola koji su tog dana također bili na terenskoj nastavi. Drugi smo dan, nakon doručka, posjetili memorijalna mjesta u Vukovaru: Spomen dom
hrvatskih branitelja na Trpinjskoj cesti, Kukuruzni put — Put spasa, crkvu sv. Filipa i Jakova, Memorijalno groblje žrtava iz Domovinskog rata, Spomen dom Ovčara, masovnu grobnica na Ovčari, Mjesto sjećanja - „Vukovarska bolnica 1991 .”, Velepromet i Borovo Commerce.
Slušali smo predavanja o stradanjima u Vukovaru u šutnji, mislima, suzama i molitvi.

Nakon posjeta memorijalnim mjestima i ručka sudjelovali smo u kvizu i Školi mira.

Vratili smo se umorni, ali puni dojmova koje ćemo ponijeti u život uz riječi Siniše Glavaševića:
„Tko će čuvati moj grad, moje prijatelje, tko će Vukovar iznijeti iz mraka?
Nema leđa jačih od mojih i vaših, i zato, ako vam nije teško, ako je u vama ostalo još mladenačkog šaputanja, pridružite se." 

                                                                                          OSMAŠI