Osnovna škola Rudeš

Ranjeno  stablo

U petak poslije škole moje prijateljice i ja smo se odlučile poigrati u našem parku pored škole. Ugledale smo najdraže stablo. Njegov korijen bio je preliven nekom crnom tekućinom.  Zemlja oko njega je isto pocrnila.

Tko bi tako nešto učinio jednom stablu i zašto? Mi smo se po njemu penjali i igrali lovice i skrivača oko njega. Njegovo deblo izlazi iz zemlje kao više stabala u jednom. Njegove su nas grane čuvale od topline i sunca , a velika krošnja od udara vjetra i kiše. Grane su se svijale od težine plodova koje smo brali i jeli.

Odlučili smo obraniti stablo i svatko od nas je napisao na papir flomasterima poruku za očuvanje stabla. Objesili smo poruke po njegovim granama i nadamo se da će i ostali pomoći stablu i pronaći krivca.

Više nam nije bilo do igre, s tugom u srcu smo otišle kući.

Petra Čuček, 2.d

Moje  drvo

Moje je drvo u obližnjem parku Osnovne škole Rudeš.

To drvo  je  drvo  šljive.  To je drvo malog debla ali velike krošnje. Osobito je lijepo u proljeće kada cvate. Moji prijatelji i ja se stalno igramo uz to drvo. Jednog dana desilo se nešto grozno! To drvo su ljudi polili starim motornim uljem! Bio sam jako tužan zbog toga. Kad je završila nastava , okupili smo se oko drveta i napravili prosvjed. Napisali smo poruke drvetu. Kao pravi prosvjednici imali smo fućkaljke i stvarali smo buku .

Tužan sam jer netko otrovao naše drvo, ali i sretan što smo se svi izborili za drvo!

Filip Majstorović, 2.d