Osnovna škola Runović - Naslovnica - Predavanje u Imotskome

> Naslovnica

Predavanje u Imotskome

Autor: Matea Jović, 17. 11. 2017.

Kino dvorana u Imotskom bila je ispunjena do posljednjeg mjesta učenicima osmih razreda i njihovim učiteljima iz svih deset OŠ Imotske krajine. Učenici su u potpunoj tišini sat vremena slušali predavanje, koje im je održao doktor Ante Nazor, o stradanjima Vukovara i Vukovaraca u Domovinskom ratu. Govorio je o neravnopravnim borbama unutar Vukovara koje su trajale predugo, bez konkretne pomoći slabo naoružanim Vukovarcima. Neprijatelj, zločinac, susjed Srbin, četnik ili pripadnik JNA bez imalo ljudskog i čovječnog u sebi, naoružan oružjem JNA napadao je, ubijao, masakrirao, uništavao grad i nenaoružane Hrvate u gradu. Ubijali su nezaštićenu djecu, starce, ranjenike, rušili iz svih oružja cijeli grad. Njihova mržnja nije mogla ubiti čovjeka u čovjeku, čovjeka koji brani i voli svoje, koji se bori na svome i za svoje. Koji život daje za svoj narod i za svoj grad.

Tijekom predavanja prikazivani su isječci porušenoga grada, kolone protjeranih civila, ranjenici u podrumima bolnice, djeca u skloništima.

Prikazane su i jedinice, skupine razularenih neljudi koljača, u ubilačkom pohodu opustošenim ulicama.

Poslije prikazanih isječaka iz vremena rata doktor Ante Nazor je pročitao pismo – pjesmu „Migijeva pjesma„ , Miroslava Gudelja Velage iz Poljica, koja mu je poslije njegove pogibije pronađena u džepu a bila je napisana njegovoj braći.

Završetak programa dočekan je u tišini, a poslije toga su djeca u miru izišla iz sale i otišla svojim kućama. Nisu mrmljali, razmišljali su o nastradalima. Što li su mislili o zločincima, koji su na tuđe došli ubijati.

Tko im dade pravo i kako će se opravdati sebi i svojima za učinjeno – hoće li se pitali. Kolika može biti mržnja u nekome tko bi se ipak čovjekom htio zvati i od koga dolazi u svijest im usađena potreba za ubijanjem, za neljudskim iživljavanjem na nezaštićenima? Hoće li vidjeti i vide li ubijenoga, zaklanog, izmasakriranog i silovanoga u licu svoga djeteta, kad se kući vrate? Jesu li uspjeli zaboraviti drugome učinjeno. Čemu se nadaju?