VI. osnovna škola Varaždin

Tijekom Mjeseca hrvatske knjige, koji se obilježavao od 15. listopada do 15. studenoga, u našoj su se školi provodile aktivnosti osmišljene u čast našem prerano preminulom knjižničaru Miroslavu Cmuku.

Čitav su se mjesec učenici, zajedno sa svojim učiteljicama Hrvatskoga jezika, prisjećali zanimljivosti iz susreta s knjižničarom i njegovih najboljih šala, čitali su njegova djela te, potaknuti njima, stvarali vlastita.

Učenici petih i sedmih razreda učiteljica Ivane Canjuge i Nataše Narančić ujedinili su se, čitali i stvarali u prostoru u kojemu su sa svojim knjižničarom doživjeli bezbroj zanimljivih trenutaka, gdje bi dobivali najbolje književne preporuke i odakle su uvijek izlazili s osmijehom na licu – školskoj knjižnici. Čitali su slikovnice Oton Smoton i Stric koji nikada nije mahao te uspjeli pronaći djelić sebe u svakome od likova. Prepričavali su jedni drugima trenutke kada su i sami bili smotoni i pritom se lijepo nasmijali, a nakon analize ilustracija povela se i rasprava o tome je li bolje živjeti na selu ili u gradu. Da ne ostane sve samo na razgovoru, učenici su dobili i zadatak stvoriti novu priču – dogodovštinu u kojoj su se susreli dječaci Oton i Pavao te ju prikazati stripom, formom koja je knjižničaru Cmuku bila najdraža. I dok su iz najmlađih glava prštale ideje, oni stariji te su ideje nadograđivali i oblikovali, a i jedni i drugi pokazali su da u svakoj grupi postoji bar nekoliko učenika koji su za crtanje izuzetno talentirani.

            Da se čitati, osim u školskoj knjižnici, može na različitim mjestima u školi, pokazali su peti razredi učiteljice Martine Špičko koji su sa slikovnicama knjižničara Cmuka prošetali po školi tražeći najbolji i najmirniji kutak za čitanje. Na odabranim mjestima u skupinama su čitali slikovnice Ljubav na drugi pogled, Nasmijani san, Oton Smoton i Stric koji nikada nije mahao te razgovarali o likovima, njihovim postupcima i osobinama. Nastali su nakon toga brojni portreti s pripadajućim opisima, tako da i onima koji djela nisu čitali bude jasno čime je dječak Oton zaslužio nadimak Smoton te zašto dječak Pavao voli odlaziti k stricu na selo. I za kraj, izdvojili su mudre misli, one koje su bile izravno iznesene, ali i one skrivene između redaka i iza duhovitih rečenica.

            Šesti razredi učiteljice Zdenke Šopar postali su Zmajići u knjižnici i pod tim su nazivom proveli brojne aktivnosti. Započeli su ih istraživanjem o zmajevima općenito, izdvojili najpoznatije književne zmajeve te saznali detalje iz života njihova Dobrog školskog zmaja Miroslava Cmuka. Čitali su, kao što im se i iz nadimka može zaključiti, slikovnicu Zmaj u krošnji kruške koju su zatim u skupinama dramatizirali. Nakon dramatizacije uslijedile su scenske improvizacije za koje su učenici sami izrađivali rekvizite. Tako su se, osim u glumi, okušali i u ulogama redatelja i scenografa, a iz njihovih se izvedbi može zaključiti da su se u svim situacijama vrlo uspješno snašli. Da sačuvaju uspomenu na svoju kreativnost u provođenju aktivnosti, snimili su filmić Zmaj i zmajići koji su posvetili knjižničaru i svojoj maloj radionici.

Šesti razredi učiteljice Anite Perkov preuzeli su uloge ilustratora te su pisali i crtali portrete likova iz slikovnica Oton Smoton i Stric koji nikada nije mahao onako kako ih sami zamišljaju, a zatim su ih usporedili s likovima koje su naslikali ilustratori. Razgovarali su pritom o knjižničaru Cmuku koji ih je, dok su još bili treći razred, nasmijavao svojim dobrim forama kojih se i danas rado prisjećaju.

Članice Novinarske grupe pratile su provođenje aktivnosti, ali su imale i jednu vlastitu: stripove koje je knjižničar Cmuk rado čitao i koristio kao najčešće preporuke učenicima koji su u knjižnici znatiželjno tražili novo štivo, trebale su objediniti na jednome plakatu. Sve su to napravile s ciljem privlačenja novih čitatelja koji preporuku nisu uspjeli dobiti uživo od knjižničara i tako učiniti da se, na neki način, njegov glas i dalje čuje.

I dok su nastajali svi radovi koji sada krase prostore naše škole, dok su se čitale priče i njihove se poruke urezivale u misli mladih čitatelja, stvarale su se nove uspomene na knjižničara Cmuka kojega su, iako više nije s nama, učenici oživjeli razgovorom, čitanjem njegovih djela, a osobito svojom kreativnošću. Sigurni smo da bi naš voditelj grupe Kreativno pisanje na njih bio neizmjerno ponosan.

Sve fotografije možete pogledati u fotogaleriji.