JELOVNIK
RASPORED SATI I SATNICA
ŠKOLSKI DOKUMENTI
POLICA OSIGURANJA CROATIA OSIGURANJE
ZAKONI I PRAVILNICI
UDŽBENICI
Web stranicu i društvene mreže su u 2023./24. uređivali: Mario Stančić, Margareta Živković, Nataša Narančić, Monika Injić, Ana Obradović i Ema Štrocinger.
učiteljica razredne nastave
Ja sam Ružica Trogrlić. Ne volim pričati o sebi, više volim kada o meni pričaju drugi:
„Moja učiteljica ima vrlo dobre osobine i ima veliko srce i dobru dušu. Vrlo je razumna žena. Ima razuma za djecu. Živi na brdu. Ima kćer, muža i dva psa.“ Klea Šprem
„Ne znam da li je u rodu s Einsteinom, no predavanja su joj super. Frizura joj je kao da je došla na izbor za miss. Ima smisla za humor i zato su joj predavanja još bolja.“ Juraj Primorac
„Moja učiteljica je lijepa i pametna. Ima puna usta znanja, a kad treba malo je i stroga... Meni je najbolja!“ Anton Lekić
„Moja učiteljica je uvijek dobra i nasmiješena. Najbolja je jer je strpljiva i trudi se da je svaki đak dobro razumije. Mislim da ona voli svoj posao čak i onda kad se na nas naljuti.“ Luka Božičević
„Uvijek ću se sjećati torti koje nam je pekla učiteljica kada smo svi u razredu dobili ocjenu odličan. Ja sam imao najbolju učiteljicu od prvog do četvrtog razreda.“ Mislav Sirovec
Prekrasan dan u subotu, 11. travnja, omogućio je da planinari ostvare nezaboravan izlet.
Najprije smo razgledali Ogulin. Pažnju nam je zaokupio Đulin ponor - fascinantan ulazak ponornice Dobre pod zemlju. To je možda baš ono mjesto koje je Regoč probušio u zemlji da propusti vodu Zlovodu kako priča Ivana Brlić Mažuranić.
Ivanina kuća bajki bila je posebno zanimljivo i čudesno mjesto koje smo sljedeće razgledali. Tamo nam je Bjesomar dao čarobne moći pa smo se lakše popeli na Klek gdje nas vjetar nije mogao otpuhati s vrha iako je pokušavao. Među dvadestak hrabrih koji su stali na vrh Kleka - 1181 m bili su i najmlađi planinari Andrej (1.a) i Dan koji još ne ide u školu. Sam uspon do planinarskog doma bio je krasan. Šuma puna bajki, proljetnica, a moglo se i grudati ostacima snijega.
Kako prenijeti osjećaje koji te obuzimaju na vrhu planine? Jako teško. Fotografije i u ovom slučaju govore 1000 riječi, ali ipak nisu dovoljne da nekome tko nije doživio sreću stajanja na vrhu dočaraju osjećaje. To su radost zbog uspjeha uspona, ali istodobno i tuge jer moraš napustiti to posebno mjesto i tko zna kad će opet biti prilika da doživiš nešto slično.
Svima koji su bili čestitam, a onima koji nisu bili - nek im bude žao jer je ovo bio izlet za duuuugo pamćenje. Ne propustite pogledati fotografije.