11.11. obilježavamo Dan hrvatskih knjižnica, stoga bi bio red da saznate pokoju informaciju o prošlosti (i sadašnjosti) školske knjižnice VI. osnovne škole Varaždin. Ovaj tekst poslužit će nam kao kraća uvertira za Dan škole, nadolazeći multimedijalni događaj...
Jeste li znali da je školska knjižnica VI. osnovne škole započela s radom 1967. godine, kada je i škola osnovana? U međuvremenu se štošta izmijenilo, no neke su stvari ostale iste. Na primjer, police za knjige i ormari. Stari su, ni manje ni više, 50 godina! Vjerojatno su i vrata ista. No, godinama unatoč, i vrata, i ormari i police još uvijek služe svrsi! Stolice su također stare, vidljiv je zub vremena na njima. Funkcionalne su, no zauzimaju podosta mjesta, a upravo je mjesta premalo u knjižnici, naročito tijekom školskih odmora, kada učenici nahrupe u knjižnicu posuditi, vratiti ili čitati knjige, provjeriti zadaću ili ponoviti gradivo...
Promijenio se i sadržaj polica. Puno je više knjiga na policama, štoviše, knjižnica je krcata knjigama. Naravno, nije da imamo previše knjiga, ali imamo problema s prostorom. Učenika i knjiga je sve više, a prostor isti. Neke su knjige, poput romana Augusta Šenoe, prisutni na policama od 1967. godine! Još uvijek su u jednom komadu, no manje se čitaju. Došli su novi pisci i naslovi, no ostali su i neki stari, nije da se popis lektire posve promijenio u ovih pedeset godina...
Knjižnica je od samoga početka bila promicatelj kulture. U njoj su se održavali kulturni programi i književni susreti. Gostovali su brojni književnici - primjerice, Gustav Krklec i Ratko Zvrko. Oba su autora još uvijek rado čitani. Pa tko od nas nije zavolio i zapamtio pjesmu "Tvoja staza" Ratka Zvrka ili uživao u "Telegrafskim basnama" Gustava Krkleca? Posljednjih godina nismo ugostili puno pisaca, no to ne znači da se u knjižnici ništa ne događa. Već tri godine u knjižnici djeluje grupa "Kreativno čitanje i pisanje". U toj grupi, nema sumnje, kriju se buduće književne zvijezde.
Promijenile su se u ovih 50 godina i fotografije. Gotovo nitko ne pravi crno-bijele fotografije, dok su prije četrdesetak godina ljudi mogli samo sanjariti o fotografijama u boji. Osim što djelujemo u spisateljskim sferama gdje širimo svoje spoznaje, katkad i sanjarimo, pretežno u boji. Nadamo se boljim stolicama. Veselimo se novim književnim naslovima i druženjima, zanemarujući pritom prostorna ograničenja.
