JELOVNIK
RASPORED SATI I SATNICA
ŠKOLSKI DOKUMENTI
POLICA OSIGURANJA CROATIA OSIGURANJE
ZAKONI I PRAVILNICI
UDŽBENICI
Web stranicu i društvene mreže su u 2023./24. uređivali: Mario Stančić, Margareta Živković, Nataša Narančić, Monika Injić, Ana Obradović i Ema Štrocinger.
Knjižnicu VI. osnovne škole Varaždin 27. svibnja posjetile su dvije dame koje su privukle pažnju cijele škole već samom svojom pojavom. Te dame nisu bile obične posjetiteljice; one su bile predstavnice novoosnovane udruge Dame u povijesnim haljinama koja je donedavno djelovala kao sekcija udruge Varaždinska građanska garda. Jedna od njih, predsjednica udruge Vesna Loparić, za posjet našoj školi odabrala je upravo svoje povijesno ruho. Ovaj je događaj dio projekta „Mali (i) velikani“, a aktivnost je osmišljena u suradnji s učiteljicom Hrvatskoga jezika Martinom Špičko kako bi potaknula učenike na istraživanje i razumijevanje varaždinske povijesti.
Vesna Loparić i Ena Velagić, predsjednica i dopredsjednica udruge, otkrile su da su odore Varaždinske građanske garde bile rezervirane isključivo za muškarce, a ženama je bilo uskraćeno aktivno sudjelovanje u udruzi. Stoga su osjetile potrebu za stvaranjem vlastite uloge koja bi doprinijela ne samo Udruzi već i gradu. Odlučile su istražiti žene koje su, svojom vezom s gardom, ostavile trag u varaždinskoj povijesti, posebice u drugoj polovici 18., 19. te početkom 20. stoljeća. U to vrijeme društvene su norme ograničavale žene na uloge supruga i majki te im nisu pružale mogućnosti za javno djelovanje. Unatoč tim ograničenjima uspjele su otkriti podatke o brojnim ženama koje su se istaknule svojim dobrotvornim i ponekad čak političkim radom. Iako su podatci o njima bili ograničeni, uz pomoć Gradskog muzeja Varaždin uspjele su osvijetliti neke fragmente njihovih života.
Uvodnim je predavanjem i prezentacijom s fotografijama Ena predstavila neke od tih značajnih žena, poput Julijane Hortig, poznate kao majke sirotinje ili Rozalije Petrović, supruge poznatog varaždinskog gradonačelnika, koja je nakon smrti supruga osnovala zakladu za školovanje siromašne djece, a koju utjelovljuje upravo predsjednica Udruge Vesna Loparić. Osim toga, razgovaralo se i o drugim ženama koje su ostavile traga u povijesti Varaždina, poput Olge Barbot, Sidonije Jagić, Julije Leitner, Ane Gollob, Karoline Jaccomini i drugih.
Kao dodatak prezentaciji posjetiteljice su donijele i rekvizite koji su odraz života i stila žena poput Rozalije Petrović. Među njima su suncobran i pokrivalo za glavu, najčešći modni detalji toga doba. Iako nisu bile obilno opskrbljene nakitom kao pripadnice plemićkih redova, imale su kutijice za nakit u kojima su čuvale svoje dragocjenosti. Također, nosile su male torbice koje su odražavale njihovu društvenu ulogu i životni stil.
Ovaj posjet nije bio samo prilika za predstavljanje varaždinske prošlosti, već i za promicanje značaja ženskih uloga i doprinosa tijekom povijesti. Vesna Loparić istaknula je kako su Dame u povijesnim haljinama ponosne što mogu pružiti uvid u živote ovih inspirativnih žena, a aktivnostima poput humanitarnih kvizova i likovnih kolonija za djecu i odrasle Udruga nastoji širiti svijest o povijesnim ženama i njihovom utjecaju na društvo.
Udruga aktivno radi na očuvanju i promociji kulturne baštine grada Varaždina te aktivno sudjeluje u manifestacijama poput Špancirfesta i Festivala Varaždinskih dvorišta te se na taj način ove neispričane priče predstavljaju ne samo Varaždincima nego i turistima koji o spomenutim ženama posjeduju vrlo malo znanja.
No, što znači biti dio ove zanimljive udruge i kako se mladi mogu uključiti? Sve su to pokušali doznati naši znatiželjni učenici u nastavku predavanja.
Kako je izgledao humanitarni kviz koji ste organizirale povodom Dana žena, jesu li pitanja bila tematska?
Ena: Jesu, bila su uglavnom tematska, bila su o poznatim ženama, ne samo o varaždinskim ženama, nego o ženama u svijetu, ali smo spomenuli i dame u povijesnim haljinama.
Vesna: Ena je ta koja je zadužena za sve naše kvizove. Pripremamo kviz i za jedanaesti mjesec, mjesec muškaraca. S obzirom na to da smo mi pridružene članice naših purgara, za taj mjesec spremamo kviz otprilike u istom kontekstu, samo će biti posvećen muškarcima.
Kako ste odabrali koje će zaslužne Varaždinke iz povijesti biti predstavljene?
Vesna: Odabir je išao slijedom purgara, oni su okosnica priče. Tražili smo žene koje imaju neke veze s purgarima, članove obitelji ili žene koje imaju neku drugu poveznicu s njima.
Imate li vi neku svoju najdražu damu?
Vesna: Najdraža mi je moja, odnosno Rozalija. Uvijek se pokušavamo maksimalno saživjeti sa svojim ulogama. Ako doživljavate ono što pričate i prezentirate, onda to ima smisla i možete to dobro prenijeti. Ako se ne osjećate dobro u toj ulozi, u toj drugoj koži, onda to nije to. A osim sebe (Rozalije Petrović), ima jedna dama koju obožavam i koja je postala zaštitni znak naše udruge, a to je Gabriela Bahovec, njezin nam je portret bio vrlo inspirativan i odlično funkcionira s likom purgara.
Ena: I meni je najdraža moja, Olga Barbot. A osim nje bih također odabrala Gabrijelu Bahovec.
Kakav je osjećaj hodati u tim haljinama, osjećate li da vas to na neki način približava osobama koje predstavljate?
Vesna: Da, jako. Isto kao za maskenbal i Halloween, kad si birate ulogu, odaberete nešto s razlogom, jer se vidite u tome. Ista je priča i s našim haljinama. Svaka od nas, kad odjene tu haljinu, automatski postaje dio tog vremena i te priče.
Kako doći do uloge dame?
Vesna: Prvo se postaje pridruženim članom Udruge. Žene koje dođu u udrugu kao pridruženi članovi najprije odijevamo u rezervne haljine. Dakle, svaka članica može od prvog dana biti kostimirana, ali ne može od prvog dana imati ulogu, mora imati određeno vrijeme aktivnosti. Žena koja preuzme ulogu mora to zaista ozbiljno shvatiti.
Koje obaveze i zadatke imate, koliko često morate nositi haljine?
Vesna: Za svaka se veća događanja u Varaždinu očekuje da u protokolu budu purgari i dame. Ima dosta aktivnosti, ali i nas je dosta, 22 smo pod ulogama i još desetak nas je bez uloga pa se nekako dogovorimo i podijelimo.
Ena: Špancirfest nam je najaktivniji, to je svaki dan cijeli dan.
Postoji li neka posebna priča ili anegdota vezana uz neku od haljina ili dama koje predstavljate?
Vesna: Ima jedna zgodna anegdota. Imale smo predstavljanje u Gradskom muzeju Varaždin i svaka od nas nosila je neki rekvizit koji predstavlja njezinu životnu ulogu. Jedna od nas, Karolina Jaccomini, imala je pozivnice za bal jer se inače u životu bavila organiziranjem balova i druženja. Simbolično je te pozivnice dijelila publici, ali neki su to jako ozbiljno shvatili. Kada se bližio taj datum, počeli su pozivi s pitanjima gdje je bal i onda smo morale svima objašnjavati da on ne postoji.
Primjećujete li utjecaj rada vaše Udruge na promociju grada Varaždina?
Vesna: Primjećujemo. Bila sam jako iznenađena kad sam nedavno išla na varaždinsko groblje. Kapelica gdje su sahranjeni Ivan Nepomuk Petrović i Rozalija Petrović uvijek je bila zapuštena, a prije tjedan dana tamo je gorio prekrasan lampaš. Isti takav lampaš našla sam na grobu Vatroslava Jagića uz aranžman na kojem je bila posveta Grada Varaždina. Nekog pomaka ima, počele su se primjećivati osobe iz varaždinske udruge.
Možete li nam otkriti neki od budućih planova Udruge?
Vesna: Uskoro se održava Festival varaždinskih dvorišta. U sklopu Festivala imat ćemo drugu likovnu koloniju Varaždinski purgar u dvorištu Vile Bedeković.
Kako mladi ljudi mogu sudjelovati u vašoj udruzi i podržati vaše aktivnosti?
Vesna: Prije mjesec dana razdvojile su se udruge Varaždinska građanska garda i Dame u povijesnim haljinama u dvije zasebne udruge zbog toga što smo zaključile da imamo različite interese: mi žene pričamo o modnim dodatcima, šminkama, kolačima i humanitarnom radu, a dečki pričaju o tome kako treba napuniti top, kako treba očistiti puške pa smo si dali slobode. Dečki i cure mogu se učlaniti u udrugu Varaždinska građanska garda ili u udrugu Dame u povijesnim haljinama.
Ostatak fotografija pogledajte u fotogaleriji.