Osnovna škola Šestine Zagreb

Polazak u školu jedan je od prijelomnih događaja u životu, kad završava jedno i počinje drugo razdoblje. Djeca prema školi obično imaju pozitivan stav i očekivanja, i u tome ih svakako treba podržavati. Da bi takav stav zadržala i nakon prvih iskustava, važno je da se u školu upisuju dovoljno zrela i da raspolažu znanjima i vještinama potrebnima za uspješno nošenje sa školskim obvezama.

Djeca koja polaze neki oblik predškolskog odgoja (vrtić, igraonicu, malu školu), na sasvim prirodan način nauče mnoge važne vještine bitne za uspješan početak školovanja: u stanju su biti odvojena od roditelja određeno vrijeme, znaju uspostaviti relativno uspješne i stabilne odnose s vršnjacima, izboriti se za sebe u uvjetima grupe, komunicirati s drugim ljudima u koje stječu povjerenje, znaju se postaviti na odgovarajući način u različitim socijalnim situacijama i sl. Sve su to vrlo značajne vještine potrebne za uspješno snalaženje u složenim socijalnim odnosima.

Osim navedenih sposobnosti, koje bismo mogli svrstati u socijalne vještine, bitne su i određene uže sposobnosti iz područja spoznajnog razvoja na koje se onda nadovezuju vještine i znanja koja djeca kasnije uče u školi. To se prije svega odnosi na sposobnosti koje su u osnovi početnog pisanja i čitanja, a što je svakako najvažniji obrazovni segment na početku školovanja.

Grafomotoričke sposobnosti odgovorne su za "tehnički" aspekt pisanja, a perceptivne omogućuju točno uočavanje i interpretaciju podražaja iz okoline. Grafomotoričke sposobnosti uvježbavaju se aktivnostima koje zahtijevaju fine pokrete ruku, poput crtanja, slikanja, modeliranja i sl. Korisne su aktivnosti kod kojih se vježba držanje olovke, kontrola pritiska olovke, povlačenje crta različita oblika, dužine i smjera, precrtavanje različitih likova, ucrtavanje, opcrtavanje i sl.

Iako vrlo važne, grafomotoričke sposobnosti nisu dovoljne za uspješno svladavanje pisanja. Da bi dijete uspješno pisalo riječi, mora razumjeti da se riječi sastoje od glasova, tj. usvojiti još jednu važnu vještinu: sposobnost glasovne analize i sinteze. Glasovna analiza odnosi se na sposobnost rastavljanja riječi na glasove od kojih se sastoji, a sinteza na sposobnost prepoznavanja riječi na temelju sekvencijskog nizanja glasova koji je sačinjavaju. Ta sposobnost uvježbava se postupno i
kroz igru: npr. od djeteta se traži da navede kojim slovom (glasom) počinje neka riječ, da navede što više riječi koje počinju istim glasom, koje u sebi sadrže neki glas, koje završavaju nekim glasom, pa sve do toga da navede sve glasove koji sačinjavaju određenu riječ ili da prepozna riječ po pojedinim glasovima.

U početku su to kratke riječi, a kasnije sve duže. Katkad je dobro umjesto rastavljanja riječi na glasove uvježbavati rastavljanje riječi na slogove, što je djeci ritmički
bliže i jasnije (npr. ži­ra­fa), pa tek poslije prijeći na rastavljanje riječi na pojedine glasove. Neka djeca imaju s tim više problema, i kod njih je potrebno više vježbe, a katkad treba zatražiti i stručnu pomoć.

Dobro je djecu zainteresirati i za slova. Korisno je, iako nije nužno, da do polaska u školu dijete zna barem donekle pisati i čitati velika tiskana slova. Naravno, neka djeca, koja su posebno zainteresirana, u tome će do početka nastave biti već prilično vješta.

Osnovne matematičke pojmove i operacije dobro je kroz igru uvježbati do stupnja da dijete može uspješno baratati osnovnim pojmovima količine, procesom uspoređivanja, izjednačavanja,prebrojavanja elemenata, te da razumije logiku osnovnih računskih operacija (zbrajanja i oduzimanja).

Različitim aktivnostima i kroz igru može se djelovati i na razvoj brojnih drugih sposobnosti koje su važne za kasnije uspješno snalaženje u školi. To se prije svega odnosi na različite perceptivne sposobnosti, poput točnog uočavanja i prepoznavanja likova različita stupnja složenosti,uočavanja detalja, sličnosti i razlika među likovima, prepoznavanja i imenovanja boja, oblika,položaja u prostoru i sl.

Svaka komunikacija s djetetom, od razgovora pa do pričanja priča, u sebi sadrži mogućnost produbljivanja njegovih verbalnih vještina. Korisno je poticati ga na namjerno pamćenje određenih verbalnih sadržaja, poput brojalica ili pjesmica, tražiti od djeteta da prepriča neki događaj ili priču,da pronalazi bitno i sl. Igrama koje su djetetu zanimljive moguće je poticati koncentraciju i ustrajnost u određenoj aktivnosti.

Prije polaska u školu dijete treba ovladati i određenim praktičnim znanjima, vještinama i navikama koje mu pomažu u svakodnevnom životu (samostalnost u brizi za sebe, snalaženje u okolini,vještine u ophođenju s drugima i sl.). Važno je i da bude prema svojim mogućnostima na odgovarajući način informirano o stvarnosti, što podrazumijeva određeni fond znanja o različitim pojavama u okolini, prirodnim procesima, ljudima, živim bićima, stvarima, ljudskim djelima i sl.

Posebno je važno poučiti ga snalaženju u prometu. Stupanj osamostaljivanja u prometu treba uskladiti s djetetovim mogućnostima, ali i s objektivnim stanjem i mogućim opasnostima.

Za dijete je svakako korisno da upozna što više zanimljivosti uz svoje okoline, te da zajedno sa svojim najbližima aktivno sudjeluje u svom životu. U uvjetima stimulativne okoline i odgovarajućem socijalnom okruženju djeca, kao znatiželjna i aktivna bića, kroz aktivnosti i igru spontano usvajaju i uvježbavaju mnoge važne sposobnosti i vještine.

Namjerno i ciljano uvježbavanje pojedinih vještina i sposobnosti, kad je to potrebno, treba provoditi u skladu s djetetovim razvojnim mogućnostima, potrebama i željama, i svakako na način koji mu je zanimljiv i zabavan.