Afrika je prekrasno, ali i jako teško mjesto za život. Patnja napuštene  djece i  od društva zaboravljenih ljudi njezina je svakodnevnica.

Naime, sestra Josipa u Kamerunu nastoji skrbiti o bolesnoj napuštenoj i izgladnjeloj djeci , ali i odnedavno i o najodbačenijoj skupini ljudi, zatvorenicima iz obližnjeg zatvora.

U zatvoru „žive“ ljudi (mladići-djeca) koji su osuđeni na desetke godina zatvora zato što su kao mladi ukrali lonac ili nešto slično, a često zbog neke sitne krađe kad dospiju u zatvor, više iz njega ne izlaze jer ih je društvo potpuno zaboravilo.

Zatvorenici borave svi u jednoj hali , spavaju na podu bez ikakvog ležaja, bolesni bez ikakve skrbi, a česte su bile  i tučnjave u kojima su se  ozljeđivali, sve dok se nije pojavila sestra Josipa.

Pomoći ljudima koji žive život nedostojan čovjeka, zaboravljenima od svih, unatoč greškama koje su u svom prošlom životu učinili, postala je njena druga misija.

Tražila je dopuštenje da povremeno posjećuje zatvorenike i donosi im hranu jer su često bili i bez nje, ali ono za čim su najviše gladovali, a što se kasnije pokazalo, je da ih netko gleda kao ljudsko biće dostojno pažnje.

Nakon što je uvidjela koliko im znači razgovor i da je nekomu ipak stalo do njih, stanje u zatvoru se počelo mijenjati nabolje.

Naime sestra Josipa je uvidjela da neki zatvorenici crtaju po podu i da su u tome talentirani. Počela im je donositi kartončiće (i nešto boje) na kojima su oni počeli praviti čestitke.

Čestitke su pravili od kore drveta banane , a boju su nanosili četkicom za zube na podu zatvorske hale.

Čestitke su se pokazale kao prava mala umjetnička djela, pa im je sestra počela donašati i materijal za pletenje torba, a sve to im je prodavala na obližnjoj tržnici.

U zatvorskoj „radionici“ počela su se događati čuda, zatvorenici su se prestali tući, od prikupljenih sredstava sestra Josipa im je povremeno  dovodila liječnicu koja je popravila njihovo zdravstveno stanje, a kvaliteta života u zatvoru je postala dostojnija

Njena hrabrost,ali ponajprije vjera ispisali su ovu toplu priču.

Ona  je zaista postala univerzalna priča o potrebi za prihvaćanjem svakog čovjeka, priča o ljubavi prema bližnjem koja pali svijetlo i u najcrnjem mraku…

                                                           ***

Nekolicinu čestitka sestra Josipa je donijela kao dar školi, a koje se mogu nabaviti po simboličnoj cijeni od 20 kn u tajništvu škole kako bismo tim sredstvima opet pomogli onima kojima je pomoć najpotrebnija.  

                                                          Ravnateljica Mirela Mršić-Pavičić, prof.