Osnovna škola Sikirevci

Kalemljenje

Gospodin Josip Knezović za nas je pripremio divljake jabuke koje će se kalemiti. Inače se to napravi godinu dana prije, da se te biljke prime korijenu, da one prvu godinu prebole korijen. Inače stari su to radili po njivama, po stanovima, negdje na nekakvu krušku, jabuku, zerdaliju pa onda kalemi tamo, pa ako se primi onda se prenese, isto tako i nakon dvije godine. Tu zna biti svašta, kao na primjer da unište krave, da netko dođe pa da mu uzme kalem i prenese i tako. Uglavnom najbolje je sebi uzeti određenu voćku, zavisi kako tko hoće da si nakalemi. Uzme naprimjer jabuku divljaku, prenese kod sebe da mu nitko ne može ukrasti, ista se može ograditi ako ima nekakvih životinja. Da se kalem ne bi polomio zabije se kolić i okolo trnje da ne može doći do remetita i svega ostaloga. Načina kalemljenja ima više vrsta. Kaže se koliko ima kalemara toliko ima vrsta kalemljenja, kalemljenja ima na raskol, to je stari najčešći način. Ima na isječak: pod koru, pod budni i pod spavajući pup, ima precjepljivanje ima različitih načina. Inače se kalemi na kalem koji je od vrste koja već prima. Jabuka rana i kasna ili tako kruška, nekakva vrsta koju vi želite.

Odsiječe se jednogodišnja grančica, ona se pripremi. Trebala bi se u jesen prirediti premda su po starom radili prije nego što krene vegetacija pa se odmah direktno kalemi. To se onda može posrećiti da bude dobro ali navodno da je bolje prirediti dok pupovi ne krenu na toj graničnici, tako da kada krene onda je već bilo malo kasno. Sada to još možda nije krenulo zbog toga što nije nasađeno prije godinu dana. Pup kada se nakalemi ne smije da krene, mora biti još u fazi mirovanja. Ono već kada počne pupati to je već kasno, to može biti da boluje jako i zna usahnuti. Tako da često neće da se prima radi toga što se ili previše porani ili kasni sa kalamljenjem, zbog toga pupa što je kalem krenuo ili još nije krenuo. U biti najbitnije je to da krene od tzv. podloge. Podloga mora biti u soku, to znači da se kora na podlozi mora dati odlupiti.

Na sredini se napravi rascjep i onda se zabiju kalemi sa strane te se onda zemljom začepi. Zemlja mora biti dosta vlažna. Zemljom se mora skroz začepiti. Mora se paziti da se ne odlijepi. To je stari način. Onda se to krpom lagano zamota, mora se povezati kao zavoj, da nema zraka, da čuva vlagu, da se bolje primi jer ako dobiva zraka onda se suši. To rijetko tko radi.

Po novom umjesto blata se koristi vosak za cijepljenje. Inače se to što niže reže, u principu 10-ak cm od zemlje, tako da kada se primi i kada se prenaša dalje se sadi od kalema gdje je spojeno, tj. gdje je spoj plemke i podloge. To se tako radi i na pupu dolje niže. Gospodin Josip Knezović to više koristi na isječak. To se isječe u slovo «V» zatim se uzme jedna plemka, ista se stvar pripremi kao što je gore navedeno. U «V» se stavi prst i lagano se povuče prema sebi tako da moramo uskladiti klin dolje, to je kora spojena. Može se rascijepiti podloga, ali onda duže boluje. Gospodin Josip Knezović uzme špagu, zaveže da unutra ne može dolaziti zrak, nakon toga se uzme vosak i lagano se namaže rana, mora se začepiti, sve se mora popuniti da ne dobiva zraka. Za jedno pola sata do sat vremena se stegne i bude poput gume. Špaga se nakon 20-ak dana, kada se već vidi da je krenuo kalem, lagano sa jedne strane odsiječe, tako da ne usjeca kalem dok raste, onda se širi, a svezana špaga bi stegnula unutra i može se kalem prelomiti.