Osnovna škola Siniše Glavaševića

   

                       TUNEL  PREMA  SUNCU

    Dana 30. rujna i 1. listopada 2009. učenici 8.razreda naše škole s razrednicama i voditeljicom nast. Ivanom Skender – Oršolić  posjetili su Centar za borbu protiv ovisnosti NEOVISNOST u Vrbici u blizini Vinkovaca.

    Prije samoga polaska učenici su bili  vidno uzbuđeni jer su s nestrpljenjem iščekivali susret s ljudima koji su, nakon puno, puno padanja, ponovo ugledali sunce.

U blizini Starih Mikanovaca, velikog i lijepog hrvatskog sela , na izlazu sela Vrbice smještena je Udruga koja vjerno i s ponosom čuva svoje štićeenike. 

      Na vratima nas je dočekao predsjednik gosp. Tomislav Mišetić sa suradnicima: psihologinjom, socijalnom radnicom, voditeljima radionica i dvojicom divnih mladića – Tomislavom i Goranom.Nakon nekoliko srdačnih riječi dobrodošlice uputili su nas u topli  dom te pokazali sve dijelove Centra: knjižnicu, spavaonice, radne sobe, kuhinju, trpezariju i prekrasan vrt kojega uređuju samostalno i s puno ljubavi. Sve što smo vidjeli, a nalazi se unutar  i van Kuće, napravili su svojim vrijednim rukama.

   U prvome dijelu edukacije odgledali smo u knjižnici- lijepo uređenom  radnom prostoru, prezentaciju te saznali mnogo toga o Udruzi, početcima i osnivaču. Uslijedilo je predstavljanje dvojice štićenika koji su iskreno i otvoreno  iznijeli svoju ispovijest te ju podijelili sa svima nama.

     Muk je zavladao cijelim prostorom. U sobu se unio mir, ali i nemir. Tuga i suze izmiješali su se s osjećajima oduševljenja, ponosa i divljenja.Imali smo priliku  pitati sve što nas zanima, tišti ili rastužuje.Pokazali smo poštovanje prema ovim mladim ljudima koji su nakon teškog i trnovitog puta opet ugledali  svjetlo i radovali se životu.

     Nakon mukle tišine i bezbroj pitanja uslijedio je odmor s izmjenom dojmova.

 Napokon - radionice! Najveseliji dio dana… Zaboravili smo na mračne životne putove i tek naziranje svjetala na kraju tunela…Ovo je bilo jedno naše iskreno i dječje svjetlo:smijeh,  mnoštvo ideja i boja. To je naš život i naša svakodnevica. Nekada je trebao biti i sastavni dio njihova života, no korak je  bio brži i nestrpljiviji, radoznaliji i „odrasliji“. Bio je to korak u smrt.

    Izradili smo desetke božićnih čestitki uz pomoć prekrasnih voditeljica. Naučile su nas mnogočemu, iako smo puno  i sami znali -  radionice su sastavni dio našeg školskog života. Oslikavali smo staklenke i  pravili voštane svijeće.

    Zvonjava središnjeg zvona i poziv na ručak…Pomalo smo već i ogladnjeli…Nakon izvrsnoga pučkog ručka sastali smo se još jednom u knjižnici kako bismo proglasili najbolje osmišljene radove.

     Bližio se kraj današnjega dana, što nas je žalostilo. Rado smo se družili s ovim divnim ljudima koji su iskreno i bez ustručavanja davali dio sebe.

     Pokret! Krenuli smo put Vukovara, pozdravili domaćine i zahvalili na svemu. Ponadali smo se skorašnjem susretu jer, mi se želimo ovdje vratiti! Čeka nas još jedno zajedničko druženje i snimanje tv-emisije.Poklonit ćemo ju školi, Centru, ali i svakom mladom čovjeku koji traži sebe .

 

                              Napisala : Jelelena Davidović, 8.r. ( Carpe diem!)

 

 

Fotografije  kao priloženi dokumenti :

Priloženi dokumenti:
DSC00833.JPG (84.88 KB)
DSC00783.JPG (84.41 KB)
DSC00837.JPG (85.72 KB)
DSC00843.JPG (85.58 KB)
DSC00867.JPG (144.19 KB)
DSC00874.JPG (141.31 KB)
DSC00891.JPG (142.82 KB)
nas..JPG (144.43 KB)
nasl..JPG (142.44 KB)
naslov..JPG (137.81 KB)
naslovnica.JPG (138.44 KB)
nasovn..JPG (138.99 KB)
DSC00742.JPG (145.85 KB)
DSC00729.JPG (141.96 KB)
DSC00748.JPG (146.16 KB)