Osnovna škola Siniše Glavaševića

          Tradicija bavljenja boksom u našem je naselju duga i uspješna. Brojne su generacije mladića, gledajući trud i marljivost M. Alija, M. Tysona ili pak ekraniziranoga Rockyja Balboe,  osvajale odličja pod stručnim okom  trenera BK „Borovo“. 

          U klub ljubitelja ove plemenite borilačke vještine uključili su se i mnogi naši učenici. Stjepan Ištvan već je nekoliko godina  borac o kome se s velikm poštovanjem govori u boksačkim krugovima, a od ove godine u „krug odabranih“ ulaze i naši sedmaši Dino Martinović i Filip Miljak.

          U organizaciji našeg boksačkoga kluba ove se godine u Vukovaru od 23. do 26. ožujka 2011.g. održavalo boksačko prvenstvo Hrvatske za kadete i mlađe kadete.

Koje si mjesto osvojio na prvenstvu?

Dino: Prvo mjesto i zlatnu medalju, a proglašen sam i najboljim mlađim boksačkim kadetom u Hrvatskoj.

Filip: U završnoj sam borbi osvojio drugo mjesto i srebrnu medalju.

U kojoj kategoriji nastupaš?

Dino: Mlađi kadeti od 46 do 48 kg.

Filip: Poluvelter, odnosno nlađi kadeti do 65 kg.

A evo kako su naši dečki osvojili medalje…

Dino: Moj je put do zlata tekao kroz tri borbe. Na početku prve runde borba je bila neriješena, međusobno smo zadavali udarce, ali bez bodovne razlike. U drugoj sam uspio zadati nekoliko udaraca, ali i izbjeći protivnikove ruke. Jedan čisti udarac donio mi je bod, a u trećoj sam ga rundi apsolutno dobio. Time sam došao do polufinala.

U drugoj sam  borbi boksao protiv državnog prvaka ( sada već bivšeg prvaka). Na početku mi je zadao jak udarac u glavu, ali sam se brzo vratio u igru. Druga je runda bila neriješena, nije se znalo tko je bolji… u posljednjoj sam rundi stisnuo šake i uspio izvući dva boda i probio se u samu završnicu prvenstva.

U trećoj sam borbi dobio lakog protivnika pobijedivši ga rezultatom 6:0 i tako postao državni prvak.

Filip: Iako sam mislio da ću tijekom borbe imati veću tremu, to se nije dogodilo. Čak niti kad sam ušao u ring i ugledao protivnika koji je bio mnogo viši od mene. Krenuo je udarcima na mene, ali sam vješto izbjegavao njegove ruke. Dvaput sam ga pogodio u „pleksus“, ali je ipak bio previsok (185 cm), i do pobjede nisam uspio doći. Ali sam osvojio srebro.

Recite nam nešto o sebi…

Dino:  Rođen sam u Vinkovcima 16. kolovoza 1997.g. Idem u VII.ai sebe bih opisao kao učenika koji nije ni dobar ni loš, vjerojatno poput većine učenika. Kad se potrudim, uvijek dođu dobri školski rezultati. Pokušat ću to imati na umu. Od predmeta s liste najpopularnijih izbrisao bih engleski i one „brojčane“, odnosno matematiku i kemiju.

Filip: Rođen sam 24. srpnja 1997.g u „najlipšem gradu na svitu“. Solidan sam učenik, ali ne volim niti jedan predmet.

Zašto si se počeo baviti boksom? Kada?

Dino: Boks bih opisao kao zanimljivu sportsku vještinu u kojoj možeš mnogo toga postići. Njime sam se počeo baviti u petom razredu, pa sam brzo odustao. No, u listopadu prošle godine opet sam se aktivirao i jako mi je drago zbog toga.

Filip: Volim boks, jako mi je zanimljiv.

U kojem klubu treniraš? Tko ti je trener?

Dino:  UBK „Borovo“ prvo me trenirao Antun Marović, a sad Zlatko Gelemanović.

Filip: Uspjehe, uz vlastiti trud, dugujem BK „Borovo“ i Zlatku Gelemanoviću.

U kojim si tehnikama/udarcima najbolji?

Dino: Najbolji sam u direktima, a dobri su mi i kroše i aperkat. Trener mi savjetuje da uvijek „bacam“ lijevu ruku te da se više krećem po ringu.

Filip: Imam jak kroše i direkt.

Tvoji dosadašnji sportski uspjesi?

Dino: Prije boksa bavio sam se raznim sportovima.

Filip: 2007.g. smo bili rukometni prvaci.

Boksački uzori?

Dino: Muhammad Ali, Mike Tyson i Vitalij Kličko.

Filip: Vitalij Kličko je najjači.

Čemu te boks naučio?

Dino: Boks mi je dokazao da nije najjači onaj tko je masom najveći, nego onaj tko ima najbolju tehniku. Postao sam brži, bolji i koncentriraniji, pa se nadam da ću nešto od tih novih vještina prenijeti i na učenje.

Filip: Postao sam samouvjereniji u svoje mogućnosti.

Poruka drugim dečkima zainteresiranim za boks…

Dino: Trening, trening i samo trening jer bez upornosti nema ničega.

Filip: Dođite i probajte, pa što bude…

Poruka curama…

Obojica su u isti glas odgovorila: „Ljubavni status: slobodan!“

A na samome su kraju naši mladi boksači poželjeli pozdraviti sve svoje prijatelje i zahvaliti im na glasnoj podršci tijekom prvenstva.