Osnovna škola Slavka Kolara Hercegovac - Životinjsko i biljno carstvo

> Taj čudni svijet > Životinjsko i biljno carstvo

Životinjsko carstvo

Šišmiši

Autor: Alen Mihalić, 8. 1. 2011.

Osim kukcojeda, još jedna skupina koja se hrani kukcima, ali uglavnom onim letećim su šišmiši. Svi su zakonom zaštićeni. Samo 3 vrste šišmiša hrane se isključivo krvlju i to većinom stoke. Žive na području Srednje i Južne Amerike. Najveći broj vrsta šišmiša hrani se kukcima, noćnim leptirima i paucima. Samo jedan šišmiš pojede na stotine kukaca tijekom noći, pa zato šišmiši imaju nezamjenjivu ulogu u kontroliranju brojnosti noću aktivnih kukaca od kojih su mnogi štetnici u poljoprivredi i šumarstvu. Zato kažemo za njih da su BIOLOŠKI PESTICID. Šišmiši su jedini sisavci koji mogu aktivno letjeti. Na svijetu je do danas zabilježeno više od 1000 vrsta šišmiša. Dijelimo ih na dvije velike skupine: veliki šišmiši i mali šišmiši. U Hrvatskoj su zabilježene gotovo sve vrste šišmiša rasprostranjene u Europi, njih nešto više od tridesetak, a pripadaju skupini malih šišmiša. Svi su šišmiši u Hrvatskoj zaštićeni Zakonom. Mogu živjeti u špiljama, kamenolomima, napuštenim rudnicima, dupljama drveća, te u potkrovljima kuća. Spomenut ćemo samo neke vrste; veliki potkovnjak, južni potkovnjak, patuljasti šišmiš, šumski šišmiš, dugouhi šišmiš, dugokrili pršnjak, veliki šišmiš, te širokouhi mračnjak koji je u Hrvatskoj osim na Medvednici nađen još samo u Gorskom kotaru.

Svi šišmiši tijekom zime spavaju zimski san pri čemu se zavuku na neko mirno mjesto stabilne temperature i vlage. Neki zimuju u kolonijama; veliki potkovnjak u špilji Veternici, a neki pojedinačno. Rani večernjak, ljeti se zadržava u dupljama drveća, a zimu voli prespavati negdje u gradu. Naime, kolonije ovog šišmiša vole se zavući u prostore za rolete ili u prostore između betonskih obloga novih višekatnih zgrada. Šišmiši su izuzetno korisne životinje jer se hrane kukcima, od kojih su mnogi štetnici na bilju. Za primjer je i podatak da jedan šišmiš u jednoj noći može pojesti do 600 komaraca. Sve vrste šišmiša imaju oči i vide. Osobito im smeta osvjetljavanje s bljeskalicom fotoaparata ili svjetiljkom. Većina vrsta ipak se orijentira i lovi plijen pomoću zvuka. Šišmiši kroz usta i nos ispuštaju zvučne signale koji se odbijaju od prepreka u prostoru ili plijena i koje onda ponovo hvataju velikim ušima. Oni zapravo vide ušima, a takav način orijentacije nazivamo EHOLOKACIJA.

Eholokacijom šišmiš detektira plijen.

Šišmiš eholokacijom raspoznaje kukce veličine komarca u potpunom mraku, te zaista nema mjesta strahu da Vam se zaplete u kosu. Većinu njihovih zvukova ne možemo čuti jer imaju visoku frekvenciju. Tako se orijentiraju i dupini i kitovi. Različite vrste šišmiša glasaju se na različite načine. Znanstvenici tako mogu pomoću posebnih instrumenata – ultrazvučnih detektora odrediti koja vrsta šišmiša leti.

Povratak na prethodnu stranicu

Oglasna ploča