Osnovna škola Slavka Kolara Hercegovac - Životinjsko i biljno carstvo

> Taj čudni svijet > Životinjsko i biljno carstvo

Životinjsko carstvo

Čudnovati kljunaš

Autor: Mateja Jurčić, 9. 1. 2011.

Čudnovati kljunaš je sisavac iz Australije. Vrsta je jedini predstavnik porodice kljunaša . Zajedno s još četiri vrste ježaka čine jedine živuće vrste podrazreda prasisavaca i od svih drugih sisavaca razlikuje se time što ne rađaju žive mlade, nego legu jaja. Tijelo mu je pokriveno kratkom i vrlo masnom smeđom i spljošteno dlakom. Na glavi s kratkim i neistaknutim vratom ima širok plosnat kljun poput patke, koji je na rubu kožnat i ima nosne otvore na prednjoj trećini. Mesnati jezik pokriven je rožnatim zubićima i potpuno ispunjava usnu šupljinu. Petoprstne kratke noge imaju plivaće kožice. Mužjak na stražnjim nogama ima rožnate ostruge s otvorima kroz koji se izlijeva sadržaj bedrenih žlijezda otrovan poput zmijskog otrova. Nije poznato da li se životinja time brani. Naraste oko 50 mužjaci, a ženke oko 43 centimetara u dužinu, od čega na rep otpada oko 14 centimetara. Rep im služi za pohranu masnoće.

Za razliku od drugih sisavaca, njihova tjelesna temperatura je sa 32 °C vrlo niska. Da li je ta činjenica bila svojstvena svim sisavcima koji su legli jaja ili je to specijalna

prilagodba na način života, danas više, na temelju malog broja vrsta jedno otvornih životinja, nije moguće pouzdano utvrditi. 2004. otkrivena je još jedna posebnost čudnovatog kljunaša: ženke imaju deset-kromosoma, a mužjaci 5-kromosoma (kromosomi koji određuju spol), dok ih većina ostalih sisavaca uključujući i čovjeka ima po dva. U nekim aspektima sistem kromosoma ovih životinja liči na sistem kakav imaju ptice za koji se do sad pretpostavljalo da se razvio nezavisno od sisavaca. U obalama kopa svoje podzemne tunele s više izlaza i otvorom ispod površine vode. Živi u Australiji i na Tasmaniji. Dok roni, čudnovati kljunaš drži zatvorene oči, uši i nosnice. Oslanja se jedino na svoj vrlo osjetljiv kljun pomoću kojeg nalazi hranu. Kljunom hvata sićušne električne titraje koje odašilje njegov plijen. Njegov kljun je zapravo duga njuška pokrivena mekom savitljivom kožom. Hrani se kukcima i ličinkama te drugim malim vodenim životinjama. Okretan je u vodi, a spor na kopnu. Izvan razdoblja parenja čudnovati kljunaši su samotnjaci. U vrijeme parenja, koje pada u kasnu zimu ili proljeće ženka se približava mužjaku i neprekidno ga gladi po krznu. Nakon toga, mužjak kljunom uhvati ženku za rep i zajedno plivaju u krug. Parenje se odvija u vodi. Za podizanje mladunaca ženka kopa veće, ponekad do 20 metara duge, podzemne kanale. Na kraju iskapa veću jamu koju oblaže dijelovima bilja. Materijal za oblaganje "gnijezda" donosi stisnut savijenim repom uz trbušni dio tijela. Između 12 i 14 dana nakon oplodnje, ženka polaže najčešće 3 bijela jaja. Velikim žutanjkom i ljuskom kao pergament, jaja im više podsjećaju na jaja leptira nego na ptičja jaja. Ženka grije jaja točno 10 dana, a mladunci se vale goli, zatvorenih očiju i veliki 25 mm. Nakon toga, majka ih hrani mlijekom koje luče žlijezde u prsnom području, stvarajući na krznu "mliječno polje". Kako majka nema bradavice, mladunci ližu mlijeko s majčinog krzna. Mužjaci ne sudjeluju u podizanju mladunaca koji ostaju u majčinom tunelu oko 5 mjeseci, no majka ih doji i nakon toga.