Osnovna škola Slavka Kolara Hercegovac

Naj životinje zagrebačkog ZOO-a – Njihova karakteristika je da su sve jako male, od nekih dva do pet centimetara dužine. Vrlo su šarene, imaju žarke boje, vrlo su uočljive, upečatljive što ukazuje na njihovu otrovnost. Sve te žabice žive inače u Južnoj Americi i sve su poprilično otrovne – pojašnjava Tomislav Krizmanić, edukator u Zoološkom vrtu, onaj koji o vodozemcima pa tako i o najnovijim stanovnicima ZOO-a, zna sve. Tomislav veli kako većina vodozemaca u svojoj koži ima određenu količinu otrova. Imaju ga i naši vodozemci, samo ne u količini koja je po ljude opasna. – Ako, primjerice, diramo našu žabu krastaču ništa nam ne može biti, no ako je dodirnemo i s tim prstom idemo po oku, ili ustima, može nas malo zažariti. To je sve. To je njihova obrana. Recimo, kada zmija uzme takvu žabu u usta, osjeti ljutinu, pa je ispljune. To je zaštita – kazuje Krizmanić. Nove stanovnice zagrebačkog ZOO su, međutim, prilično otrovne. – Postoje tri vrste koje su jako otrovne i njih lokalni Indijanci koriste za lov. Koriste njihov otrov kako bi namazali svoje strelice kojima hvataju, love, životinje. U tropskim šumama je, naime, jako teško uhvatiti životinju, pogotovo kada love majmune, ili ptice koji su na visini od deset, dvadeset, trideset metara visoko u krošnjama, pa je to jedini, najbrži način kako ih mogu uhvatiti. Dvije vrste nisu baš tako smrtonosno otrovne, pa su Indijanci termički obrađivali njihov otrov kako bi pojačali njegovo djelovanje, dok je ova zlatna otrovna žaba zaista najotrovnija žaba i najotrovniji vodozemac na svijetu, pa njihov otrov nije bilo potrebno obrađivati. Dovoljno je uzeti živu žabu i malo natrljati strelicu o njenu kožu – veli Krizmanić. Uhvatiti ih, makar su otrovne, nije teško. Naime, i promatranje u prirodi, baš kao i ovo u ZOO-u pokazuje da se ponašaju, narodski rečeno, bahato.– One ne bježe. Rezultat je to činjenice da su jako otrovne. One zapravo i nemaju prirodnih neprijatelja, osim jedne vrste južnoameričke zmije, koja naraste do pola metra i jedina je otporna na njihov otrov. Ta zmija ih može jesti, ali samo dok su mlade. Kasnije, kada odrastu, nakupe toliko otrova u koži da i toj zmiji to predstavlja problem – priča Krizmanić.Otrov žabice dobivaju iz hrane koje jedu. A jedu različite vrste kukaca, prikupljaju tako različite kemikalije iz tih kukaca koje se polako talože. Određenim kemijskim procesima se stvara nekoliko vrst alkaloida koji djeluju različito, a ta kombinacija alkaloida u koži žabe, stvara vrlo ubojiti otrov. No, dok su u zatočeništvu, kad ih se uhvati u prirodi i stavi u terarij, već u roku par mjeseci, ako ih se prestane hraniti prirodnom hranom, otrovnost im padne za 50, do 60 posto. One rođene u zatočeništvu nisu otrovne uopće! Otrovne tako, barem ovaj tren, nisu ni ove zagrebačke, makar bi istog trena to postale da ih je baciti u brdske tropske šume Kolumbije, odakle potječu. Svejedno, kod rukovanja s njima valja biti oprezan, nositi zaštitne rukavice, kako zbog samog sebe, tako i zbog same životinje, jer vodozemci su jako osjetljivi.Inače, otrovnost u mužjaka i ženki je jednaka. Mužjak zato odrađuje zanimljiv posao vezano za potomstvo.  Znamo da vodozemci odlažu svoja jaja u vodu. Tamo se iz jaja izlegu punoglavci koji borave u vodi i tu se razvijaju i preobraze u odraslu žabu. Kod ovih je žabica malo drugačije! Tko zna, možda su i zbog tog 'napora' ženke malo veće od mužjaka. Ono što je loše jest činjenica da je ova vrsta krajnje ugrožena, ponajviše zbog negativnog utjecaja čovjeka na okoliš. Sječa šuma, zagađenje okoliša i lokalni problem korištenja zabranjenih nedozvoljenih kemijskih sredstava u poljoprivredi, gotovo su ih istrijebile. Tome valja dodati negativnosti što ih sa sobom nose globalne klimatske promjene, te činjenicu da je u Južnoj Americi jako prisutna i gljivična zarazna bolest kitridiomikoza koja je pošast za vodozemce. Tamo gdje se ta bolest pojavi, u načelu izumiru svi vodozemci, a lijeka još uvijek nema. S tim se stoga bore zoološki vrtovi i znanstvenici u cijelom svijetu, pokušavaju spasiti neke vrste da zauvijek ne nestanu. Nabavka zlatnih otrovnih žaba doprinos je njihovom spasenju i od strane zagrebačkog ZOO-a. Tu leži odgovor zbog čega su u ZOO-u željeli baš ove žabice. – Vodozemci su jedna od bitnih skupina životinja, a u ZOO izlažemo sve životinje, od malih kukaca do velikih krupnih sisavaca. Trudimo se da sve skupine životinja budu zastupljene, jer je ZOO mjesto gdje ljudi mogu steći neprocjenjivo znanje. Nije cilj svih tih životinja samo zabaviti ljude, već je prvenstveni cilj ZOO da se bavi zaštitom ugroženih vrsta i edukacijom posjetitelja kako bi se lakše zaštitile vrste. I zato su vodozemci jako bitni. Zarazne bolesti se napravila veliku pomutnju u svijetu, dovela u opasnost vodozemce koji tvore veliki, bitan lanac u prirodi, tako da se i mi pridružujemo tim naporima da se određene ugrožene vrste uzgajaju, da postoji populacija koja je zdrava i sigurna u zatočeništvu, pa ako se u prirodi i dogodi da nestanu, vrsta neće u potpunosti izmurijeti – ističe Krizmanić.