Osnovna škola Slavka Kolara Hercegovac

Tek se 19 godina kasnije, 1927., jedna ekspedicija uputila na to područje kako bi istražilo što se dogodilo. Profesor Leonid Aleksejvič Kulik je vodio ekspediciju te je 1938. napravio i slike regije. Još je 1921. nagovorio Sovjetsku vladu da mu financira istraživanja. Nije začudo našao nikakav krater, nego samo uništeno i spaljeno drveće. Ekspedicija Gennadija Plekhanova nije pronašla nikakvo zračenje.Oko 7:17 ujutro po mjesnom vremenu, domicilno stanovništvo i ruski doseljenici u brdima sjeverozapadno od Bajkalskog jezera su promatrali snop jakog svjetla, gotovo jakog poput Sunca, kako se kreće po nebu. Desetak minuta kasnije, dogodio se bljesak i čuo zvuk sličan topničkoj paljbi. Očevici bliže eksploziji iznijeli su iskaz da se zvuk kretao od istoka prema sjeveru. Zvuk su pratili valovi šoka koji su odgurnuli ljude na pod i razbili stakla prozora. Neki očevici su samo prijavili zvukove eksplozije, a ne i da su vidjeli samu eksploziju. Neki iskazi očevidaca se razlikuju.Eksploziju su registrirale seizmološke stanice diljem Euroazije. U nekim mjestima podrhtavanje tla je bilo jednako snažno kao potres jačine 5.0 na Richterovoj ljestvici. Također se kao nuspojava pojavila fluktuacija u atmosferskom tlaku koja je bila dovoljno jaka da se uočila u Velikoj Britaniji. Tijekom sljedećih dana, noćno nebo u Aziji i Europi je bilo tako osvijetljeno da su ljudi u Londonu mogli čitati novine po tom svjetlu; prema nekim teorijama, to je zbog svijetla koje je prošlo kroz čestice leda na visokoj nadmorskoj visini te stvorile iznimno hladne temperature, slično kao kod ulaska svemirskog broda u Zemljinu atmosferu. U SAD-u, Smithsonian Astrophysical opservatorij i Mount Wilson opservatorij su uočili smanjenje u atmosferskoj transparentnosti koja je trajala nekoliko mjeseci zbog prašine.