Osnovna škola Slavka Kolara Hercegovac

Radili su se štapići koji su potom pečeni. Ta metoda je osnova za proizvodnju svih današnjih olovka. Olovke ne sadrže olovo, nego mineral zvan grafit, koji, baš kao i olovo, ostavlja trag kad se njime prevuče preko papira. Stoga je nazvan crno olovo, pa je otuda i nastao naziv olovka. U proizvodnji olovaka suhi se i sameljeni grafit miješa s glinom i vodom. Što ima više gline, olovka je tvrđa, a što je više grafita, olovka je mekša. Ta tjestasta mješavina se propušta kroz prešu, iz koje izlazi u obliku tanke, glatke niti. Ona se ispravlja, siječe na komade određene duljine, suši i stavlja u goleme peći da se ispeče. U međuvremenu se priprema i omotač za olovku. Od drveta, cedrovine ili borovineprave se polutke s udubljenjima u kojima će ležati grafitni štapići. Kad se ispeku, štapići grafita se ubace u ta udubljenja, a drvene polovice se zalijepe. Potom se od toga sijeku olovke, pa se zatim strojem uglača njihova površina i dade im se konačan izgled. Danas se proizvodi više od 350 vrsta olovaka, namijenjenih različitim potrebama. Možete kupiti crne olovke od 19 čak i olovaka čiji se trag ne briše čak ni pošto je mnogo godina bio izložen raznim atmosferskim utjecajima – njih upotrebljavaju inženjeri i svi oni koji rade na izgradnji vanjskih objekata!