VERBALNO NASILJE I PSIHIČKO ZLOSTAVLJANJE MEĐU DJECOM

piše: Marija Pulić

Svakodnevno slušamo na televiziji i brojnim drugim medijima o nasilju među djecom. Nasilje u školi je problem prisutan širom svijeta. Vršnjaci psihički i fizički zlostavljaju jedni druge zbog načina ponašanja, izgleda, novca pa čak i zbog toga što im netko ne pomogne na testu. Nasilje među djecom narušava sigurnost djeteta i može ugroziti njegov razvoj. Najčešća pitanja koja se postavljaju među učiteljima i roditeljima jesu: zašto su djeca nasilna, kako možemo prepoznati nasilnike, a kako žrtve, što se može učiniti kako bi se spriječilo nasilje među djecom te kako pomoći žrtvama. Ja ću vam u ovom članku pokušati dati odgovore na ta pitanja.

Nasilnici su često djeca narkomana i alkoholičara. Ove školske godine moj je razred učio o ovisnostima. U našoj knjizi nalazi se članak narkomanke u kojem kaže kako joj je droga uništila život i obitelj. Djeca ovisnika su često zanemarena od strane roditelja te su jako bijesna na njih. Kako bi potrošili svoj bijes, zlostavljaju svoje vršnjake. U veljači ove godine pretučen je jedan mladić. Pretuklo ga je 15 vršnjaka zbog jakne koju je nosio, i zavist je ponekad presudna. Danas nalazimo i djecu koja po nagovoru „prijatelja“ moraju pretući neko dijete kako bi ušli u društvo. Ako vam se ikada pruži takva ponuda, nemojte je prihvatiti! To vam nikada neće biti prijatelji i uvijek će vas navoditi na zlo.  Djeca nisu uvijek zlostavljana od strane vršnjaka, već i od strane svojih roditelja. Neki roditelji su preozbiljno shvatili odgoj djece te im ne dopuštaju druženje s prijateljima, izlaske ... Kada dijete prekrši  roditeljsko pravilo, odmah je kažnjeno (roditelji tuku djecu). Takav način ponašanja dijete može prenijeti na svoju okolinu. Nasilnici žele pokazati svoju moć nad drugima, često su u sukobu s roditeljima, imaju loše ocjene, krše školska pravila… Nasilnici mogu biti i djeca koja su već bila žrtvama nasilja. Žrtve nasilja su obično povučene te ne žele s nikim razgovarati. Ocjene im se pogoršavaju i ne žele ići sami ili uopće ne žele ići u školu. Dolaze kući s potrganom odjećom, knjigama, nemaju prijatelja, svega se boje, uvijek su oprezni. Žrtve nasilja su najčešće djeca od 13 do 14 godina. Najrašireniji oblik nasilja jest verbalno nasilje. Pod verbalnim nasiljem podrazumijeva se zadirkivanje, ruganje, omalovažavanje, ucjenjivanje, ogovaranje, nazivanje nadimcima koji se djetetu ne sviđaju, ismijavanje, prijetnja... Verbalno nasilje se razlikuje od uobičajenog zadirkivanja u školi. Nasilje u školi jest kada jedno ili više djece stalno i namjerno uznemiruje i napada drugo dijete. Djeca koja trpe verbalno nasilje su najčešće novi učenici, djeca koja imaju problema u obitelji, djeca koja su siromašna. Istraživanja su pokazala kako su nasilju skloniji dječaci nego djevojčice. Dječaci se češće sluše fizičkim metodama nasilja, dok su među djevojčicama raširenije neke od metoda verbalnog nasilja (ogovaranje, širenje glasina, ignoriranje). Dječaci su češće izloženi nasilju pojedinaca, a djevojčice nasilju grupe. Broj nasilja među djecom, prema mome mišljenju, raste svake godine.

Nasilje među djecom treba spriječiti, ali ne na način da se nasilnike stavi u maloljetnički dom već na način da se pokuša pronaći uzrok tomu ponašanju. Djeci se ne može pomoći tako da ih se kazni, treba razgovarati s njima i navesti ih na pravi put kako ne bi više griješili u životu. Nasilnike ne treba osuđivati, oni nisu krivi. Imali su manje sreće nego druga djeca i nije im nitko mogao pomoći kada im je bilo teško, to se odrazilo na njihovo ponašanje. Ako poznajete nekoga tko je bio zlostavljan na bilo koji način, pokušajte razgovarati s njegovim/njezinim roditeljima kako bi pomogli svom prijatelju ili prijateljici.Mi imamo sreću što je naša škola mala, nema nas puno i svatko se poznaje. To je razlog što u našoj školi nema nasilja, ali trebamo zahvaliti i nastavnicima. To nije čest slučaj u drugim školama, u njima je nasilje svakodnevnica. Djeca se ne bi smjela bojati jedna drugih već zajedno dijeliti školu, igrališta, zajedno se zabavljati.

MASLINE

piše: Nikola Manojlović, 7. razred

Maslina spada u najstarije biljne kulture.  Uspijeva samo na Mediteranu pa je zato zovemo mediteranskom biljkom. Njezin je najdragocjeniji i najtraženiji proizvod maslinovo ulje. Ono je jako zdravo te se koristi u prehrambene i zdravstvene svrhe. Ljudi maslinu ponekad zovu i svetim drvom zbog njezine znamenite i značajne povijesti.

Plodovi masline beru se u kasnu jesen,a  potom se otpremaju u uljaru gdje se prerađuju i iz njih se cijedi ulje. Ljudi također jedu plodove masline. Maslina je biljka koja zahtijeva puno svjetlosti i vlage. U rano proljeće ljudi na maslinama vrše rezidbu tj. uklanjanje sitnijih grančica (vodopija) i nepotrebnih većih grana. Ljudi maslinu također zaoravaju kako bi dala što više plodova. Ljudi na Mediteranu su jako zahvalni maslini i brinu se o njoj. Tako je i kod nas u Skradinu.

U našem školskom dvorištu imamo samo nekoliko maslina, ali se zato o njima dobro brinemo i pažljivo ih održavamo. Ove godine skupilo se nekoliko nas učenika i obavili smo rezidbu, bili smo gotovi za manje od sata. Kad dođe vrijeme pobrat ćemo masline, kao i svake godine. Time pokazujemo kako cijenimo masline i održavamo tisućljetnu tradiciju maslinarstva.

***

INTERVJU S DANOM JURIĆEM

pišu: Nikolina Rajčić i Magdalena Jurić, 7. Razred

Naše vrijedne sedmašice napravile su intervju s dubravičkim narodnim pjesnikom i guslarom Danom Jurićem. Ovdje donosimo skraćeni oblik intervjua koji ćete u cijelosti moći pročitati u našem školskom listu.

Recite nam nešto o sebi: odakle ste, gdje ste se školovali, gdje radite?

• E, divojke moje, ja sam se rodio u Dubravicama. Išao sam u školu do osmog razreda. Radio sam na Lozovcu, a sad sam u mirovini.

Je li u vrijeme vašeg djetinjstva u selu postojao narodni pjevač ili guslar od kojeg ste učili?

• Što se tiče pjevača, bilo je njih nekoliko koji su znali narodne pisme, a bilo je i guslara. Volio sam čitati pjesme fra Andrije Kačića Miošiča iz Razgovora ugodnog. Gusle sam počeo svirati od Oluje.

Zašto je deseteračka pjesma toliko popularna u narodu?

• Vrlo jednostavno: deseterac je najlakše zapamtiti, a guslar lako svira uz njega. Nažalost izumire.  Trebalo bi mlađe upoznati sa starim pjesmama i instrumentima, pokazati im značaj svega toga.

Opišite nam svoje gusle, po čemu su posebne?

• Moje su gusle napravljene od javora preko kojeg je presvučena jareća koža. A na guslama je lik našeg prvog predsjednika.

Koliko vam treba da skladate pjesmu? Je li to naporan posao ili stihovi samo „izlaze iz vas“?

• Ovisi koliko je pjesma duga, uglavnom osam do deset dana. Dosad sam napisao preko tri tisuće kitica, od čega dvije tisuće znam napamet. To je posao koji meni ide, ali nije baš ni lagan, treba puno razmišljati.

Što vas potiče na skladanje i koje su vam omiljene teme?

• Najdraže su mi teme o hrvatskim junacima. Te pjesme pomažu da se pamti što se događalo u našoj povijesti.  Guslari su oduvijek pisali pjesme o hrvatskim tragedijama i junacima. Također imam puno pjesama o ljudima iz skradinskog kraja. To su šaljive pjesme o interesantnim ljudima koje posebno volim skladati i svirati.

Zašto ste svoju knjigu nazvali Pisnik nisam, a pisati znadem?

• Zato što sebe ne smatram školovanim pjesnikom nego nadarenim čovjekom iz naroda.  A i zato što ne volim hvaliti sebe.

***