Osnovna škola Split 3

Obilježili smo 50. obljetnicu smrti tragično preminulog velikog hrvatskog pjesnika Josipa Pupačića (1928. – 1971.)

Josip Pupačić Bepo rođen je 19. rujna 1928. u Slimenu, malenom mjestu u zaleđu grada  Omiša, na uzvisini iznad rijeke Cetine. Potječe iz mnogobrojne seoske obitelji. Rođen je kao deveto dijete Ivana Pupačića i njegove druge supruge Ive, rođene Perić.

       Osnovnu je školu polazio u rodnome mjestu, gimnaziju u Bolu, Slavonskom Brodu i u Splitu. Studij književnosti diplomirao je na  Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Neko vrijeme radio je kao profesionalni književnik, gimnazijski profesor, te kao urednik časopisa Krugovi i Književnik. Kasnije je bio asistent na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Radio je kao lektor za hrvatski jezik na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Lyonu u Francuskoj (1961. – 1963.) i kao profesor dopunske škole pri ambasadi u Londonu (1969. – 1970.). Poginuo je u zrakoplovnoj nesreći, zajedno sa suprugom Benkom i kćerkom Rašeljkom,  na Krku 23. svibnja 1971.

        Počeo je objavljivati u časopisima kao dvadesetogodišnjak. Kasnije je postao urednik i suradnik časopisa Krugovi i Književnik.

        Za života je objavio pet zbirki pjesama: Kiše pjevaju na jablanima (1955.), Mladići (1955.), Cvijet izvan sebe (1958.), Ustoličenje (1965.) i Oporuka (1965.), zbirka pjesama Moj križ svejedno gori (1971.) objavljena je posthumno.

        U početku stvaralaštva tematika  Pupačićeve  poezije je intimna i egzistencijalna,  prisutni su motivi djetinjstva i zavičaja, pozitivan stav prema životu nadvladava čak i u pjesmama s tragičnom tematikom (Tri moja brata). Zatim slijedi razdoblje stvaralaštva u kojem mu je tematika filozofska, uočljiv je zaokret iz slikovnoga u pojmovno pjesništvo, pjesme postaju apstraktne da bi se u trećem razdoblju, razdoblju zrelosti koje predstavlja i sintezu Pupačićeve poezije vratio motivima djetinjstva s pozicije egzistencijalnoga iskustva. Za potpuno razumijevanje Pupačićeva stvaralaštva i njegov odnos prema Bogu važne su i pjesme posvećene Bogu (Moj Bog, 1951.; Bog će dati)  koje je Bepo ljubomorno čuvao od vanjskoga svijeta, ostale su u rukopisu i pronađene u ostavštini te naknadno objavljene.

        Naš mali antologijski izbor Pupačićevih pjesama činile su pjesme: Moje selo,  Moj Bog, Povratak u djetinjstvo, Nemirno srce,  Cetina, Zvijezda da mi je biti, Zaljubljen u ljubav, More, Tri moja brata i ja, Nesagrađena kuća, Oporuka, Nisam ti pisao majko, Između neba i zemlje i Moj križ svejedno gori.

      U prirodnom ambijentu školskoga maslinika u skladu s Pupačićevim zavičajnim motivima, 26. svibnja 2021.,  stihove su kazivali naši vrijedni i uspješni recitatori: Stipan, Maro, Tonka, Ivan, Ina, Ana, Zvone, Sara i Marin. Učenike su za večer poezije pripremale i bodrile u javnom nastupu učiteljice hrvatskoga jezika: Anita Goleš, Katarina-Piveta, Neda Lelas i Barbara Donkov Zorčić u suradnji s knjižničarkom Jelenom Torti.

Neda Lelas, prof.