Osnovna škola Split 3

Danas, 18. 11. 2011. u 8:35 s učiteljicom smo išli odati počast gradu Vukovaru. S nama je išao 3. d razred. Kad smo došli u Vukovarsku ulicu, učiteljica je imala šibice i svima nam je zapalila svijeće. Učiteljica nam je dala našu svijeću da je odložimo na pod. U tom trenutku osjećao sam se veselo. Naš razred je od svijeća napravio križ, a 3. d je napravio slovo V, kao znak pobjede. Pomolili smo se u čast gradu Vukovaru i otpjevali pjesmu "stoji grad". U 9:25 smo se sretno vratili u školu. 

Matej Koštić 3. E

VUKOVARE, GRADE MOJ

Vukovare grade moj mili,
za te ćemo se molit u čas tili.
Neka ti kliču ˝grade heroju˝,
neka se za te moli u velikom broju.
Kada sunce zađe,
svjetla nek` vam budu
prenositelji naših molitvi,
predivne lađe.
Mili grade moj,
znaj da za te moli veliki roj.
U tom roju bit ćemo mi,
neka budu tvoji stanonici sretni svi.
Znaj, sreća je tu,
neka prati tvoju djecu svu.

PERO ŠIMUNDŽA 3. e

VUKOVAR – GRAD HEROJ

GRAD HEROJ

NAŠ VUKOVAR.

OBRANIO SVE SI NAS

I ZATO TEBI U ČAST

KLIČEMO – HVALA VUKOVAR!

SVAKE GODINE

PALIMO TI SVIJEĆE PLAM

DA SE NIKAD NE ZABORAVI

DA SI HEROJ GRAD!

ANTONIO ORLANDINI 3. E

I stoji grad...

Već dvadeset godina je prošlo, a u nama još stoji... Što to? Sjećanje na grad, koji je bio sravljen sa zemljom, ljude koji su dali živote i trpjeli. Te davne 1991. godine, sva smaknuća i pogubljenja, djevojčica sva u suzama... Ništa nije ostalo, samo tihi plamen u srcima ljudi odvedenih na Ovčaru, koji su dali život. A, taj plamen se ni danas ne gasi. Siniša Glavašević je rekao da smo svi znali zagrliti, rata ne bi bilo. Ali, očito neki ljudi hladna srca s oružjem u ruci, pobili su naš naros, uništili grad. Danas je sve normalno, život ide dalje, ali sjećanje uvijek ostaje...

Natali Akrap 4. a

I stoji grad 

Vukovare - gradu heroja,
ti si pun ponosa svoga.
Tebe mnogi ljudi su branili,
svojom mukom tebe su hranili.
U mojoj duši uvijek ćeš biti,
nikada te neću skriti.
Znam da mnogo si trpio,
kao i tvoji vjerni branitelji.
I mada su tebe napali Srbi,
uvijek ćeš mi biti u duši i krvi.
Da si bar na nogama ostao,
grad koji je herojem postao.
Na Ovčari su Hrvati jedan za drugim ginuli,
bolovi su bili mukotrpni.

Luka Zekan, 4.a

I u mom gradu Vukovar svijetli

Danas, 18. 11. 2011. obilježavamo pad grad Vukovara. Taj dan išli smo u Vukovarsku ulicu zapaliti svijeće. Kad sam položila svijeću na pod pomislila sam na srušene kuće i domove. Pomislila sam na ljude koji bježe iz svojih kuća spašavajući si život. Osjetila sam tugu u sebi. Pomolili smo se i otpjevali pjesmu. Vjeruj grade Vukovaru, volim te i nikad te neću zaboravit.

Patricia Cikojević 3. e