Osnovna škola "Stjepan Radić" Imotski

"ULAŽEM U SEBE" PSIHOSOCIJALNI TRETMAN MLADIH S PROBLEMIMA KOCKANJA 

Znanstvena istraživanja potvrđuju kako kockanje mladih predstavlja rastući oblik rizičnog ponašanja posljednjih dvadesetak godina na području Republike Hrvatske. Pritom je sportsko klađenje najučestalija i najatraktivnija igra na sreću kod mladih. Rezultati prvog nacionalnog i sveobuhvatnog istraživanja kockanja mladih, provedenog na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu, pokazuju da se oko 36% mladića, učenika srednjih škola, redovito kladi na sportske rezultate, a preko 20% njih razvilo je neki oblik štetnih psihosocijalnih posljedica povezanih s kockanjem. Navedeno se negativno odražava na aktualno psihosocijalno funkcioniranje koje je povezano s brojnim drugim rizičnim ponašanjima i problemima mentalnog zdravlja te rizično djeluje prema budućem zdravom razvoju. Pritom su posljedice takvog intenziteta da zahtijevaju stručnu psihosocijalnu intervenciju. 

Program „Ulažem u sebe“ predstavlja strukturirani psihosocijalni tretmanski program namijenjen mladima koji ekscesivno/prekomjerno kockaju (klade se) te su razvili ili su počeli razvijati štetne psihosocijalne posljedice povezane s aktivnostima kockanja. Najčešće štetne posljedice su:

psihološke i emocionalne: preokupacija igrama na sreću i učestalo razmišljanje o istima, nemir, tjeskoba, učestale promjene raspoloženja, teškoće regulacije emocija i poriva za kockanjem, i dr.

socijalne: narušeni odnosi, sukobi s roditeljima i drugim članovima obitelji, prijateljima te ostalim bliskim osobama, isključivanje iz uobičajenih aktivnosti (primjerice, obiteljska okupljanja, aktivnosti slobodnog vremena, vršnjačka druženja, interesne skupine), i dr.

obrazovne: zanemarivanje školskih i/ili akademskih obveza, neredovito prisustvovanje nastavnom procesu, slabija postignuća, i dr.

financijske: trošenje prevelike količine novca na aktivnosti kockanja/klađenja, dugovi, prodaja osobnih i/ili obiteljskih stvari, posuđivanje novca, uključivanje u druge rizične aktivnosti što može uključivati i imovinska kaznena djela. 

Opći cilj Programa je postizanje stabilne apstinencije od kockanja/klađenja te smanjenje širokog spektra negativnih psihosocijalnih posljedica.

Mladi se u Program mogu uključiti samoinicijativno, u dogovoru s roditeljima/skrbnicima ili na temelju dobivene preporuke od strane stručnih službi iz sustava odgoja i obrazovanja (primjerice, srednje škole i učenički domovi), socijalne skrbi (kao što su centri za socijalnu skrb, centri za pružanje usluga u zajednici i obiteljski centri) ili zdravstva. 

Za više informacija o Programu, načinu uključivanja i participaciji korisnika obratiti se možete na sljedeće kontakte: T. 01 245 7578 E. sanja.radic.bursac@erf.unizg.hr, lucija.lamesic@erf.unizg.hr