Pragom tvojim morali smo proći
još maleni, u svijet znanja poći
budiš naše nade, budiš naše želje
Tiho uvijek skrivaš djetinjstva veselje…
ref. Let, let, let naš je cijeli svijet
Najdraža školo, ti si za pet!
Let, let, let, naš je cijeli svijet
imotska školo ti si za pet!
Ti, što nosiš Radićevo ime
Tu si mnoga ljeta, mnoge zime
U tebi su rasli, danas mnogi znani
U tebi su cvali naši Imoćani
ref. Let, let, let...
Ti još uvijek istim žarom sjajiš
Ti još uvijek mnoge tajne tajiš
Svakog dana mudro nešto novo zboriš
Svjetlom znanja svijetliš, svima nam goriš
ref. Let, let, let...
Jona Glibota (učiteljica)
« Listopad 2024 » | ||||||
Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
30 | 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 |
7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
28 | 29 | 30 | 31 | 1 | 2 | 3 |
4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
7. sat 13:15 - 14:00
Naša je škola i ove godine prigodnim aktivnostima i programom obilježila Dan sjećanja na Vukovar.
U četvrtak, 17. studenoga učenici i učitelji naše Škole sastali su se ispred donje zgrade Škole u 16:30 sati gdje su preuzeli svijeće koje je jednim dijelom donirao Grad Imotski, a jedan je dio nabavila Škola. Svijeće su potom palili putem od gornje školske zgrade prema Trgu kraj spomenika Tina Ujevića na kojem se održao središnji događaj paljenja svijeća, prema kreativnoj zamisli prof. likovne kulture Marka Mendeša, u obliku Vukovarskog vodotornja.
Nakon toga, učenici i učitelji podijelili su se u četiri skupine te su palili ostatak svijeća prema Muralu Velimira Đereka, Modrom jezeru, Vatrogasnom domu i Điradi. Također, učenici i učitelji zaputili su se Skalinima Tina Ujevića do Spomenika poginulim braniteljima na Topani gdje su položili cvijeće i zapalili svijeću.
Ovakvim prigodnim paljenjem stotina svijeća u našem Gradu naša se Škola, još jednom, priključila akciji I u mom gradu Vukovar svijetli.
Idućeg dana, 18. studenog, održao se prigodan program za 25. obljetnicu odavanja počasti žrtvama Vukovara u Kinodvorani u 12 sati. Program su s puno ljubavi i s velikim poštovanjem prema ovom spomen-danu pripremile sa svojim učenicima profesorice hrvatskog jezika Branka Buljan i Ana Nenadić te profesorica glazbene kulture koja ravna školskim zborom Sanda Medić-Grančić. Za predivnu scenografiju zaslužan je profesor likovne kulture Marko Mendeš i profesorica hrvatskog jezika Ivana Petričević. Nakon svečanog otvaranja zastora, voditeljice Ivna Kutleša i Josipa Lovrić pozdravile su sve koji su svojom nazočnošću dostojanstveno došli obilježiti dan kad se prisjećamo žrtve Vukovara.
Program je prigodno započeo hrvatskom himnom koju je izveo školski zbor pod vodstvom svoje profesorice Sande Medić-Grančić, nakon čega je uslijedila minuta šutnje za sve poginule, nestale i umrle hrvatske branitelje. Nakon minute šutnje, uzvanicima se obratila naša ravnateljica Monika Pavlović Grabovac koja je naglasila važnost prisjećanja na tragediju grada Vukovara jer se na taj način prisjećamo Grada koji je svoju patnju i herojsku obranu utkao u hrvatsku slobodu i neovisnost, a kroz prigodne aktivnosti, program i nastavne sadržaje u Školi učimo djecu o našoj povijesti koja nikada ne smije biti zaboravljena. Ravnateljica je istaknula da se naša Škola uključila u akciju „Vukovarski vodotoranj – simbol hrvatskog zajedništva“ te je, zahvaljujući svim djelatnicima, učenicima i njihovim roditeljima, prikupljeno 8 500 kuna koje su uplatili na žiro-račun ove akcije. Pročitala je i pismo zahvale gradonačelnika Vukovara Ivana Penave našoj Školi zbog tako velikodušnog odaziva ovoj akciji kojom smo se uključili u obnovu simbola stradanja i otpora u Domovinskom ratu – Vukovarskog vodotornja.
Nakon govora Ravnateljice učenica 8. a razreda izvela je scensko-recitatorsku točku „Domovina se brani“ pod vodstvom profesorice Branke Buljan. Uslijedila je recitacija o nepokorenom gradu „Tu je nekad bio grad“ koju je izvela voditeljica Ivna Kutleša pod vodstvom svoje profesorice Ane Nenadić.
„Ne plači, moj dobri anđele“ naslov je izvedbe koju su pripremili učenici scensko-recitatorske skupine sa svojom profesoricom Brankom Buljan te su na taj način donijeli poeziju i pokret autora koji su svoja teška životna iskustva iz rata pretočili u poeziju. Svjetlo nade donijeli su učenici 5. e, 6. e, 8. e razreda u igrokazu „Svjetlo se ne smije ugasiti“.
Za kraj, zbor je izveo pjesmu „Bože, čuvaj Hrvatsku“, a voditelji su pozdravili sve nazočne uz stihove velikana hrvatske riječi – Antuna Gustava Matoša:
Samo tebe volim, draga Nacijo,
Samo tebi služim, oj, Kroacijo!
Ivna Kutleša, 8. e