Pragom tvojim morali smo proći
još maleni, u svijet znanja poći
budiš naše nade, budiš naše želje
Tiho uvijek skrivaš djetinjstva veselje…
ref. Let, let, let naš je cijeli svijet
Najdraža školo, ti si za pet!
Let, let, let, naš je cijeli svijet
imotska školo ti si za pet!
Ti, što nosiš Radićevo ime
Tu si mnoga ljeta, mnoge zime
U tebi su rasli, danas mnogi znani
U tebi su cvali naši Imoćani
ref. Let, let, let...
Ti još uvijek istim žarom sjajiš
Ti još uvijek mnoge tajne tajiš
Svakog dana mudro nešto novo zboriš
Svjetlom znanja svijetliš, svima nam goriš
ref. Let, let, let...
Jona Glibota (učiteljica)
« Listopad 2024 » | ||||||
Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
30 | 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 |
7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
28 | 29 | 30 | 31 | 1 | 2 | 3 |
4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
7. sat 13:15 - 14:00
S poštovanjem i ljubavlju u spomen na Vukovar - grad heroj, naši učenici i učitelji simbolično su obilježili ovaj Dan sjećanja. Panoima, literarnim uradcima i domoljubnim pjesmama koje su preko odmora odzvanjale školskim hodnicima stvoreno je ozračje ispunjeno zajedništvom i ponosom.
U popodnevnim satima zapalili smo svijeće gradskim ulicama, a na glavnom gradskom trgu profesor likovne kulture Marko Mendeš s učenicima je upalio svijeće u obliku križa. Križ kao simbol žrtve iz ljubavi, kao simbol ljubavi naših poginulih branitelja i nevinih civila prema Domovini. A „veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje.“ (Iv 15,13)
Kod spomenika poginulim braniteljima na Topani, ravnateljica Monika Pavlović Grabovac, prof. položila je vijenac i upalila svijeću u ime naše Škole. Svjetla za Vukovar rasvjetljavala su imotske ulice, a rasvijetlila su i naša srca iznova. Barem na ovaj jedan dan posvetimo svoje misli Vukovaru, i svim žrtvama i herojima rata. Na nama odraslima zadaća je da u srcima naše djece upalimo iskru ljubavi prema Domovini i zahvalnosti za sve žrtve Domovinskog rata, za sva izgubljena djetinjstva, za tolike prolivene suze, da se nikada ne zaboravi.
Marijana Jelinić