Pragom tvojim morali smo proći
još maleni, u svijet znanja poći
budiš naše nade, budiš naše želje
Tiho uvijek skrivaš djetinjstva veselje…
ref. Let, let, let naš je cijeli svijet
Najdraža školo, ti si za pet!
Let, let, let, naš je cijeli svijet
imotska školo ti si za pet!
Ti, što nosiš Radićevo ime
Tu si mnoga ljeta, mnoge zime
U tebi su rasli, danas mnogi znani
U tebi su cvali naši Imoćani
ref. Let, let, let...
Ti još uvijek istim žarom sjajiš
Ti još uvijek mnoge tajne tajiš
Svakog dana mudro nešto novo zboriš
Svjetlom znanja svijetliš, svima nam goriš
ref. Let, let, let...
Jona Glibota (učiteljica)
« Listopad 2024 » | ||||||
Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
30 | 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 |
7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
28 | 29 | 30 | 31 | 1 | 2 | 3 |
4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
7. sat 13:15 - 14:00
Od 7. do 9. svibnja bila sam sa svojom mentoricom prof. Sanjom Bago na državnom Natjecanju iz hrvatskoga jezika. Jutro našeg polaska bilo je obasjano suncem. Autobus koji je vozio učenike osnovnih i srednjih škola Splitsko-dalmatinske i Dubrovačko-neretvanske županije jurio je u susret Zadru. I baš kad sam pomislila da će mi pisanje testa biti najveći problem, počele su moje muke po poziranju. Naime, moja je mentorica iskoristila svaki trenutak da me fotografira: ja u autobusu, ja u Skradinu, ja u hotelu Donat, ja na Kalelargi, ja na Forumu, ja na Morskim orguljama… Nisam se mogla ni okrenuti, a da me ne dočeka škljoc! profesoričina mobitela. Mislim da me ni moja mama od rođenja nije toliko fotografirala.
Nakon podužeg čekanja na recepciji hotela napokon sam se smjestila u sobu s dvjema djevojčicama: sedmašicom Anom iz Splita i osmašicom Iris s Brača. Zajedno smo sa svojim mentoricama išle na otvorenje Natjecanja, gdje su nas prigodnim programom pozdravili učenici OŠ Šimuna Kožičića Benje. Bila sam ponosna kad je predsjednica Državnog povjerenstva rekla da se u toj dvorani nalaze najpismeniji ljudi u Hrvatskoj, a ja sam bila dio njih. Još samo da se riješim testa pa će radost biti potpuna.
Sutradan smo autobusima došli u OŠ Š. K. Benje. Dok smo mi pisali test, naši su mentori slušali predavanje o govorima zadarskoga zaleđa. A pisati test na državnom natjecanju, posebno je iskustvo. Najprije te oblije znoj, pa ti udari crvenilo u obraze, pa ti se trese ruka od treme, a ti pišeš kemijskom i još ne smiješ slovca pogriješiti. Čini ti se da u tom trenutku ne znaš ni kako se zoveš, ni odakle dolaziš. Pred tobom se rasprostro test na 14 stranica. I nakon prvog šoka pribereš se i uhvatiš u koštac s hrvatskim jezikom. Roniš u njega, u njegove dubine, izvlačiš na površinu znanje stjecano godinama.
A kad saznaš da si 6. u državi i da te samo 6 bodova dijeli od prvoplasiranog, osjetiš neizmjernu radost. Zahvališ Bogu, zahvališ Zadru Za Dar stojeći na blistavim pločama i pozdravljajući sunce. I Zadar pozdravlja nas svirajući morem na svojim orguljama! Zove nas da dođemo i dogodine!
Danijela Kadijević, 7.d