Pragom tvojim morali smo proći
još maleni, u svijet znanja poći
budiš naše nade, budiš naše želje
Tiho uvijek skrivaš djetinjstva veselje…
ref. Let, let, let naš je cijeli svijet
Najdraža školo, ti si za pet!
Let, let, let, naš je cijeli svijet
imotska školo ti si za pet!
Ti, što nosiš Radićevo ime
Tu si mnoga ljeta, mnoge zime
U tebi su rasli, danas mnogi znani
U tebi su cvali naši Imoćani
ref. Let, let, let...
Ti još uvijek istim žarom sjajiš
Ti još uvijek mnoge tajne tajiš
Svakog dana mudro nešto novo zboriš
Svjetlom znanja svijetliš, svima nam goriš
ref. Let, let, let...
Jona Glibota (učiteljica)
« Listopad 2024 » | ||||||
Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
30 | 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 |
7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
28 | 29 | 30 | 31 | 1 | 2 | 3 |
4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
7. sat 13:15 - 14:00
Svjetski dan učitelja obilježava se svake godine 5. listopada. Taj je dan prigoda da se pokaže da je rad učitelja i nastavnika prepoznat kao jedan od najvažnijih
za ukupan razvoj društva te da se kao takav i cijeni. Prigoda je to i za isticanje važnosti rada svih učitelja i nastavnika i njihova utjecaja na razvoj društva u cjelini stoga se taj dan obilježava u više od 100 zemalja svijeta, pa tako i u Hrvatskoj. Proglasio ga je UNESCO godine 1994. u spomen na isti datum 1966. godine kada je potpisana Preporuka o statusu učitelja.
Svim učiteljima i djelatnicima Osnovne škole "Stjepan Radić" želimo sretan Dan učitelja!
Moj učitelj
Kraj mojeg uzglavlja ko da mu vidim lice,
šapće: „Jesi li napisao zadaću?“
Ja se ispričavam: „Učitelju, sada ću.“
I hoću ustati, ali me godine sjete,
pa ti već dugo, dugo nisi dijete,
na tvoje mjesto davno su drugi došli.
Dani su prošli.
Kao da vidim kako preda mnom hoda.
Na glavi mu polucilindar crni.
Lijepo je znao pričati o srni,
o sigama i tajnama zvjezdanog svoda.
Složno smo zapjevali: „Hitra lasto.“
Njegovo lice, malo ružičasto,
smiješilo se dok je dirigirao.
Vani je glasno proljetni vjetar svirao.
Kraj mojeg uzglavlja ko da mu vidim lice,
šapće: „Jesi li napisao zadaću?“
Ja se ispričavam: „Učitelju, sada ću.“
I hoću ustati, ali me godine sjete,
pa ti već dugo, dugo nisi dijete,
tvoja su ljeta otišla po toplom zraku
kao baloni… i prsli… u mraku.
Vjekoslav Majer